Lajoš Škrapić – Zora

Zora

Odkud ćuti ptica,

Da noć prebudi dan?

Kos, slavuj, sinica

Spivanjem gonu san.

Od jačke pijano

Pozdravljaju zoru,

Kukuriče rano,

I pivac u dvoru.

Na dilo poziva

Gluši jutrašnji zvon,

Kar kadi prebivam

Spomina me na dom.

Trava se umiva

U srebrastoj rosi,

U vlakne se skriva

Oštroj, gruboj kosi.

Sura litnja magla

Nad poljem se zdiže,

Zbude se krajina

Gle, danu se ziše.

Zora: ponavljanje,

Svaki dan, dar za nas,

Do smrti ufanje,

I žitak do danas.

Prez sna duge noći

Čekam da pristupiš;

Strah, grih, smrad uskoči

Kad me ti pohodiš.

Pjesništvo Hrvata u Mađarskoj, Hrvatski esperantski savez, Zagreb, 1992, 127.

 

Ljudevit Škrapić/Skrapics/Skrapits Lajos, 1938. Petrovo Selo/Szentpéterfa (deutsch: Prostrum).

Pripada maloj madžarskoj gradišćanskohrvatskoj štokavskoj grani s vrlo osobnim i samostalnim pjesničkim izrazom (NB).