Anton Leopold – Otajnost Repca

Anton Leopold

Otajnost Repca

Seoska gora se ovija

Kot zeleni vijenac;

Pod njom pruža se kot zmija

Bistri potok Rebac.

Mali slapi bliskajući

Nemirno putuju,

I turobno šaptajući

Prošlost oplakuju.

Vrbe, jalše i topoli

Njevi su čuvari,

Sjećaju se puni boli

Na dogodjaj stari.

Mnogi topol i vrbica

Nimi si svidoki

Te balade, ku nam priča

Voda u potoki:

Ovde su se zakopali

Ostanki vojakov,

Ki su negda bit morali

Žrtva nemirnjakov.

Kalendar Gradišće 1951, 191.

dogodaj>dogodjaj

Komentiraj