Anton Leopold – Oblaki

Anton Leopold

Oblaki

Oblaki se šeću

Po nebu visokom,

K zemlji pogled kreću

Svojim škurim okom.

Izvalile su se

Iz oka škuroga

Krupne, sjajne suze:

Blagoslov od Boga

Našle su zemljicu

U žaji trpeću,

Digle su glavicu

Prignutom svijeću

Zemlja toplo diše

U blagoj nježnosti,

A cvijeće miriše

U bajnoj skrovnosti.

Kalendar Gradišće 1951, 191.

Komentiraj