Feri Sučić – Koncem listopada

Feri Sučić

Koncem listopada

Postelju već širom ljeto si nastriva,

Lišće žuto pada i zemlju pokriva,

Suncokret naslanja plotu se na rame,

Kao zadnji prizor neke tajne drame.

Goda to se tiho, ni krik se ne čuje

U maglini mličnoj jesen svud caruje!

Ognji loze vinske su se pogasili,

Potoki u mračnost tiho otcurili.

Već i mrazi prvi na polje su pali

I na cvijet u vrtu. Zbogom su nam dali

Pjevači krilati i odnesli sunce daleko na jug.

Sad bura nek luta kroz šumu i lug.

Opet su nam došli kišoviti sati,

Da skinu koprenu s vizije i sanje.

Tuga, nada smrti opet nam se vrati

I kajanje gorko. Prekasno spoznanje!

O, blago sad srcu, ko se već ne sjeća!

Svaku jesen novu stara bol je veća,

Dok ne pusti doba u milosrdnosti

I prik našeg groba zastore prošlosti!

Kalendar Gradišće 2019, 67.

Kalendar Gradišće 1951, 182.

Franjo Sučić

Goda to se tiho (Goda se to tiho)