Robert Palković – Selo se kaže kroz cijelo ljeto

Robert Palković

Selo se kaže kroz cijelo ljeto

Kad zima nastane

Snig pokrije zemlju i krove,

Već ki ćuti starost ino žalost,

Puni veselja su naša dica i mladost,

U pivnica su vozi puni vinca, sâda,

Svinje se kolju

I nigdor ne trpi glada.

A u mesopusnom času

Vidit ne norce po naši gasa.

A po nekom vrimenu

Riva se sunce van i duži postane dan.

Sunčeni tepli traki griju našu zemlju

I novi žitak se gane u naturi.

Dica po placa bižu i kažu već ku igru,

Ar jesu puni veselja

I bicikli bižu po naši cesta.

Ovo se vidi protuliće,

Ar pokaže se vred i prvo cvijeće.

Človik upamet zame teplinu,

Dan za danom je bliže ljetu.

Mladina ide u ugodnu vodu,

Ar vrućina ni ugodna tijelu.

Žaju i već ku drugu nevolju

Litinja i blago mnoga trpiti moraju,

Krv po tijelu gori liže

I svaka živina hlad si išće.

Nut pak jesen dosigna i već ča se kaže,

Sad uzreja i već ča daje

Ča se je već komu godalo

U gustoj lozici ili u zelenoj travi

Sve to u toj najlipšoj ljubavi.

I već ka draga srićna mladost

Ispunila im se j’ njeva radost

Robert Palković, Kominac, HKD, 2002, 8.