Herbert Gassner – Kad se pomene Tibet

KAD SE POMENE TIBET

kad se pomene Tibet

pomislim na vjetar, oštar mraz

na beskrajnu divljinu

planine pokrivene vječnim snigom

nepristupačne vanjskom svitu

pomislim na čvrstu ruku petog dalai-lame

kad umre

reinkarnirani lama izuzetnog ugleda

njegovo tijelo se opere

slanom vodom

i ostavi da se osuši

tibetska visoravan

ležala je nekad na dnu mora

Himalaja je nekad bila more

Tibet –

ova zemlja

će ostati sveta

u mojem sjećanju

Herbert Gassner, Ledolomac. Pjesme, Literas Verlag, Wien, 1984, 27.

Komentiraj