kako dugo ću još pisat
dokle cvatu kitice
dokle jaču ptičice
dokle curi tiha godinica
dokle jesen zgublja lišće
dokle mačka lovi miša
dokle vrč ide k zdencu
dokle pukne zora
dokle puše tihi vjetar
dokle kriči kukovača
dokle raste kukorica
dokle ne dojde lipi novi svit
dokle me dojdući boj ne zniči
dokle se pismo ne spuni
dokle jezik ne zanimi
dokle me smrt od pisanja ne razluči
Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 32.
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: Doroteja Zeichmann_1999, ghrv književnost |
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 
Komentiraj