moj tovaruš
kad dojdem domom
moj tovaruš jur čeka
zame me za ruku
i pelja me kroz vrt
kade haluga strči u višinu
pelja me kroz visoku travu
ku bi bila morala jur čera pokosit
pokaže mi umazane obloke
ki bi se jur davno morali bili očistit
moj tovaruš me poziva u stan
hodi dalje
ča se ne travaš nutar
ništ ne hasni
da se upiram protiv podbojov
jer znam ča me čeka
mi smo žajne kriču kitice
mi smo gladni kriču dica
mi smo pofuljani kriču rubi
moj tovaruš je
to ste sigurno jur uganjali
čemerno dušno spoznanje
od časa so časa
hitim ga van iz stana
jer će me još ubit
Doroteja Zeichmann, Mrtvi na odmoru, pjesme i proza, Željezno, HŠtD, 1999, 30.
protiv podbojov> protiv podbojev
napomena: pjesma je bila na Recitalu 2001. (3. kategorija)
Filed under: Doroteja Zeichmann_1999, ghrv književnost |
Komentiraj