Anton Leopold – Gradišćanska pusta

Anton Leopold

Gradišćanska pusta

Zeleni se ravna Pusta,

Kroz bezbrojna pjeva usta:

Kroz slavuje i škrljunce,

Kroz vjetriće i kroz sunce,

Kroz ciganske žarke gusle

I kroz bijele magle zgusle.

Zgora nebo i plavilo,

Zdola svitlo zelenilo.

Cvrčki cvrču kot guslači,

S mlake žablji sabor jači.

Vjetrić češe drvorede.

Na Pusti se pasu črijede.

Konji veselo rizgeću,

Ljudi ždribići vriskeću.

Šare krave travu kvasu,

Zvonci klepću, kretnju glasu.

A pastir jednakim slogom

Puca bičem, trubi rogom.

Diboki su zdenci stari,

Dižu djerme ti stražari,

Plašu bijele oblačiće,

Ugašuju žaje sviće.

Katkad škripnu, vrisk urodu,

Dignu žajnoj črijedi vodu.

Daleko uz neku mlaku

Vjetarni se mlin u zraku

Blista kot na grobu kamen,

Zamro je na njem jur plamen,

Sad je kot leptir umamljen,

Svaki kreljut na pol zlamljen.

Pokraj puta stara kuća,

Slika davnoga čeznuća.

Krov rogozni, šator suri,

Bičevan u mnogoj buri,

Diže se prik sirotinje,

Skriva jauk pod tamne sinje.

Eno kola drndajuća!

K domu pelja čežnja vruća.

Na ti koli roj Cigana,

Žarka krv napaprikana.

Ruke riblju, gusle plaču.

„Mulatšage“ Pustom taču.

Illmitz – Beč, 1962.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 78-79.

Kroz slavulje>Kroz slavuje

Gradišćanska Pusta>Gradišćanska pusta