Anton Leopold – Ruševina Lanžer

Anton Leopold

Ruševina Lanžer

Prišla je u zemlju jesen šara

I otresla s neba zlatno sunce.

U srebrnom mrazu žar izgara,

Magla hvata dole i vrhunce.

Na glavici Lanžerskoga briga

Zakrvarile su lozne rane,

Kroz maglinu razvalina miga,

Na drveću grakću črne vrane.

Ruševina, nekad divna kula,

Davno je već suncu otklonila,

Davno je u ognju izdahnula

I u raku magle se svalila.

U maglini gasnu zadnji žari,

Plaču duhi ohole prošlosti.

Stari kamen, suri kolobari,

Gospodar je smrt, ka melje kosti.

Grakću gladne vrane na drveću,

Ti proroki jalove propasti.

Mrki sinji oko vrha kreću…

Nikad, kamen, nećeš već procvasti!

Lanžer, oktobar 1974.,

kod ruševina grada

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 77.