Ivan Blažević
Mjesta nigdir nisu dali…
Bar su kade tuketali,
Mjesta nigde nisu dali!
Trudni, gladni po ulica
Bludu Jožef i Divica…
– Kad bih bio ja onda živio,
Kako bi se bio veselio,
Bižao bih bio ja preda nje
I nje zvao va naše stanje:
Hodte, jite, počinite!
Kod nas čekte Božje Dite!…
Jezuš i sad, glej, pohaja,
Trapi ga glad, zima, žaja.
Va ubogi on gre k tebi!
A Jezuša gdo zvao ne bi?…
Va oštiji Bog zakriti
Čeka, kad će k tebi priti.
Daj mu srce za jaslice!
On je kraljić dobre dice! –
Pak ćeš imat na Božiće
Mir i blagost i dost sriće!…
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 131.
Kod nas čekte Božje Dite!… (Kod nas čekajte Božje dite!…)
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Ivan Blažević |
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 
Komentiraj