Franjo Augustin Blazović
Na Poljanci
Med Lajtom i Rozalijom
Melodična dolina.
Kroza nju teče smireno
Ta Vulka, voda tiha.
Kot mladi junci obisni
Brižići uz nju skaču,
I kolci u vinogradu
Uza nju držu stražu.
Oj, kad procviće črišnjov vrh,
Kad cvatu jabuke i kruške,
Postane sva krajina rajski vrt,
Nad njim se smije sunce.
A mladi maj zeleni plašt
Prostre na plodno polje.
Prik njega nosi vjetrić mlad
Zaljubljen pozdrav gore.
I kad se spušća noćni mrak
U doline i sela,
Večernjega zvona tanki glas
Zdiže se ča do neba.
Uže se skupa stisnu sad
Pod krilo crikve stani.
U nji se spravljaju na san
Moji mili Hrvati.
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 41.
Linkovi:
https://ivansic.wordpress.com/2017/05/03/augustin-blazovic-na-poljanci/
https://ivansic.wordpress.com/2017/08/25/augustin-blazovic-na-poljanci-2/
Filed under: Augustin Blazović, ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967 |
Komentiraj