Anton Leopold – Naša sela

Anton Leopold

Naša sela

Naša lipa bijela sela,

Posijana po Gradišću,

Kod kostanja nježni cvijeti,

Migljajući v mladom lišću.

Krovi suri i črljeni,

A med njimi turam crikve;

Ki se stalno k nebu klanja,

Kot da šapće šum molitve.

Ulice su kot potezi,

Brojno stanje kot kvadrati.

S drivlja diše zelenilo,

A potok je kot pas zlati.

I kad dojdeš tamo doli,

Rič hrvatsku uho čuje –

Nešto čudno te obuzme,

Srce ti se obraduje…

O hrvatska lipa sela,

Da bi uvijek naša bila:

Gradišćanska, austrijanska –

I hrvatski govorila.

Ar hrvatski jezik mili

Ljubav k domu ne smanjuje,

On je vrtljac pun kulture,

Gradišće obogaćuje!

Čujmo ovde one riči,

Ke su pale nekad prije:

Da Gradišće prez Hrvatov

Bilo bi siromašnije!

Frakanava, 1974.

Kalendar Gradišće 1981, 189.