Anton Leopold
Miloradićeva zora
Onde zgora kod Dunaja
Stala kuća pokraj gaja.
U Ugarskoj ravnoj zemlji,
U tihoj Hrvatskoj Kemlji.
Mate Meršić, stari farnik,
U svom kutu tihi žarnik,
Čuda mislio, pjesme pisao,
Od papira cvijeće višao.
Ti papirni cvijeti pjesme,
Katkad vedre, katkad bijesne,
Pjevao zoru, da nam sviti,
Zora puca, dan će biti!
Rodoljubne lipe riči.
Domovinu, jezik diči.
Čuda pjevao peroradić,
Postao pjesnik Miloradić.
U Hrvatskoj Kemlji sniva,
Blizu crikve on počiva,
Tiho mjesto je cimitor,
Lug hrvatski trese vihor…
Viči s groba: Zora puca!
Dok hrvatsko srce kuca,
Ljubit ćemo mi hrvatstvo,
Jezik za nas bit bogatstvo!
Frakanava, 16. 1. 1994.
Anton Leopold, Sunce domovine, hkdc, Željezno, 1996, 120.
Filed under: Anton Leopold_1996, ghrv književnost |
Komentiraj