Anton Leopold – Zora ljubavi

Anton Leopold

Zora ljubavi

 

Jutro rano još u zori

Idem prema kolodvoru

Putovati u Beč gori,

Nosit sobom blisk i zoru.

 

Ja divojku bistru sretnem,

Blondinka kot zora svitla,

„Dobro jutro!“ tiho reknem,

„Dobro jutro!“ mi namigla.

 

Na njoj prhlja kljat rumeni,

I bjelu se noge lipe,

Trpko gazu po kameni,

Pjesma zbudja bistre hipe.

 

I zablisnu modre oči,

Kot danica, zvijezda jutra,

Blagi smišak se rastoči,

Kot da vince lije putra.

 

Lepršaju bujni vlasi,

Ke poziblje vjetrić rani,

Žutkasti kot zreli klasi,

Zlatnim suncem obasjani.

 

Evo jedna živa zora,

Sunce jutra ko me prati

Do peronov kolodvora –

Ko će mi još nešto dati.

 

A to more ljubav biti,

Čaša piva i napitka,

Sanja ka me nadom kiti,

Ljubav tajna, zora žitka!

 

Novo Mjesto, 1993.

(Pri putovanju vlakom)

 

Anton Leopold, Sunce domovine, hkdc, Željezno, 1996, 117.