Anton Leopold
Zora u potoku
Zora je na Vulku pala,
Paprikove boje žarom,
Krvavo se razigrala,
Rastopila svitlim čarom.
Voda tiho žuboreća
Splela šare farbe pasca,
Opletene plote cvijeća,
Tanac žicov, drhtaj vlasca.
Divojka si noge prala,
Haljice prik kolen digla,
Lipota je trepetala,
Voda je do stegan stigla.
Zubice od plave šnicke,
Kot grozdova zrnca šite,
Sunce plelo uz pinicke
Niti zlatne čudnovite.
Pali su prik čela vlasi,
Titrali kot zlatno svitlo.
Pjesma ptičic, vedri glasi,
Sunce se kot hruška diglo.
Divojka si noge prala,
Ukrasila ju je zora.
Marica uz Vulku cvala,
Čarobna kot vinska gora.
Trajštof, 1993.
Anton Leopold, Sunce domovine, hkdc, Željezno, 1996, 117.
koljeno, stegno
Filed under: Anton Leopold_1996, ghrv književnost |
Komentiraj