Ivan Blažević
Stari bori
Na Karpati stari bori,
Po dolini i po gori,
Stari panji i skaline
Vidili su tvoje sine.
Iskajuć ću se dat tamo,
Miruj srce rasplakano!
Pitat ću u tvoje ime
Tvoje tuge, tvoje sine.
To će razbit srce boru
Da meni od njih govoru.
I u blatu, prahu, ledu
Ću najt onde njeve slijede,
Po nji ću i ja za njimi,
Pak ćemo ti jednoč trimi,
Iz daleka poslati glas
Gizdava ćeš – mat – bit na nas.
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 227.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 |
Komentiraj