Vladimir Vuković – Vjeran drug

Ča ti hasni svita zlato,

Kada nimaš vjernog druga?

Onda j‘ zlato samo blato –

Vjeran nije kupni sluga!

Sluga j‘ vjeran dugo tako

Dok ga dobro ti naplatiš,

Al‘ znevjeri se on lako,

Kad mu plaću ti uskratiš.

Ako vjeran tvoj te sluga

I u tugi ne ostavi,

Nije više on tad sluga,

Nego vjeran drug tvoj pravi.

Gledaj da ti budeš zato

Vjernog druga vjerni drug.

Više vrijedi nego zlato,

Jedan pravi, vjerni drug!

Vladimir Vuković: Nemoj brate, pusti ruku, Prugg, Željezno, 1964, 24

 

Vladimir Vuković – Tiha noći…

Tiha noći, puna jesi čara,

Puna otajnosti, puna dara.

            S tvojim škurim hladnom nas pokiraš

            Nježno tvoje krilo nam otpiraš.

            Da pustimo sada naše tuge,

            Razne brige, svakidanje duge –

            Zaboravljen, vruć i sparan dan,

            Milo sjede nam na oči san.

Tiha noći, puna jesi čara,

Puna otajnosti, puna dara.

            Evo korake je sada čuti

            A ne vidiš nikoga na puti.

            Ovde, onde neki pas zalaje –

            Ali putnik gazi samo dalje.

Tiha noći, puna jesi čara,

Puna otajnosti, puna dara.

            Tajanstvena tvoja je škurina,

            Kao strašna, beskrajna dubina.

            Katkad pak i misec samcat blijedi

            Nebom šeće, ko da redi

            Ovaj čarobnosti puni raj,

            Komu je u zori mladoj kraj.

Vladimir Vuković: Nemoj brate, pusti ruku, Prugg, Željezno, 1964, 25.

bezkrajna>beskrajna