Augustin Blazović
Zalaz sunca u zimi
Sunce već pada
Za gore zapada.
Ali još hiti
Pogled srditi
Na snigom ozeblo
Oblačno nebo.
U oblake sive
Snažno zarine
Svoj bodež boli,
Da naglo umori
Kot mati nemila
Dan, svoga sina.
Na nebo se smrzli
Otočaci krvi.
Suze tlo roni,
Nje zima pretvori
U pokrivač blijed,
U sriž i u led.
Trudan i star
Umro je dan.
Mrtvaca nitko
Ne dvori tiho.
I misec se skriva
Ni zvijezdov nij briga,
Da nažgu svitlost
U tu zimsku noć.
Kalištrof, 4. 12. 1960.
Augustin Blazović, Vigilija, Beč, 1961, 23.
Filed under: Augustin Blazović_1961, ghrv književnost |
Komentiraj