Doroteja Zeichmann
Oprosti mi, Bože
(ću se veljek Bogu spovidat, a ne crikvi ili nje duhovnikom…)
Oprosti mi, Bože
da se tako mišmaš pominam
pravo po našu
kot se kod nas na seli hojt govori.
Ako bi se drugačije pominala
bi me šif gledali
pak bi bila ausensajtr
a ki to kani?
To je kot kad si fremtigr kod nas na seli.
A propos.
Oprosti mi, Bože
da smo fremtigare kadakoč mrsko pehondljali
oni ništ ne moru za to
da su se kaj drugdir narodili
pak se kašnje k nam doselili.
Kod nas na seli ništ ni jače pajnlih
neg ako se leherlih načiniš
to si ljudi zamerkadu
pak ti se cio žitak špotadu.
Oprosti mi, Bože
ovo sve i sve druge krivice.
Obićem ti, da se već neću tako mišmaš pominat.
Pemühat ću se
ali ti ne morem ništ feršprehat.
Tvoja Doroteja, u juliju 22. leata
Dašla je elektronska poštarica.
Filed under: Doroteja Zeichmann-Lipković, ghrv književnost | Tagged: miš-maš jezik |
[…] https://ivansic.wordpress.com/2024/02/01/doroteja-zeichmann-oprosti-mi-boze-2/ […]
Sviđa mi seSviđa mi se