Ivan Blažević
Aca čemernjača,
Šime dobro sime.
V.
Mišić
Aca je od straha blijeda
I drhće po tijeli,
Ali miša kad zagleda
„Ča ćeš, Miki?”, veli.
„Došao sam ti ja na pomoć”,
Veli mišić mali.
„Prlje ćemo pobignut moć,
Neg b’ nas pozobali.
Zaman ovde oganj gori,
I se brusu noži.
Ćeš bit dobra? Sad govori,
Pak nam Bog pomozi!”
„Nigdar neću činit zloga,
Ljubit ću uredbu.
Posluhnut ću majku, Boga,
Ujca, ujnu, tetu…”
Aca ćuti: mišić mali
Jur grize na uži…
Noćas bi ju uglabali
Mrski črni muži.
„A i ja ću rado hodit
U školu svakidanju.
Nek sad nas nu oslobodit,
Da ujdemo klanju…”
Uže spade, slobodni su
Ti dva mali robi.
Svi trimi sad skupa bižu,
Da b’ ušli u dobi…
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 23-24.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 |
Komentiraj