Anton Leopold – Predgovor

Anton Leopold: Predgovor

Ovom knjigom se želji Hrvatsko štamparsko društvo zahvaliti Antonu Leopoldu za njegovo već 40-ljetno književno stvaranje, kim je znatno obogatio literarnu scenu Gradišćanskih Hrvatov.

Anton Leopold jur kao dite čita „Male Crikvene i Školske novine“ i druga hrvatska izdanja. Posebno su uticale na njega pjesme Dometra Lemperga, tako da počne i sam slagati stih po stih. Svoju prvu pjesmu „Žetvena zahvalnica“ objavio je 1946. ljeta u Crikvenom Glasniku Gradišća. Od tada se pojavljuje sve gušće dokle postane redovitim suradnikom svih naših izdanj. On ljubi svoje rodno selo, svoj zavičaj i cijelo Gradišće. Cijeni djelo seljaka i posao tobrača i djelača. Djela kratko na očevoj grudi, zatim u dalekom Beču.

Šetnje po domaći staza i puti, putovanja i izleti po Gradišću zbudjaju u njem diboke ćuti i slatke uspomene, ke pretvara u pjesme, kako veli o sebi.

„Pjesnik Leopold je neumoran pjevač ki koraca po vječno zelenom tepihu svoga gradišćanskoga gaja, nad kim se je raskrililo plavilo neba s dekorom bijelih oblačićev. Ta gaj čini hatar Frakanava, pak susjedni lugi, čije se granice širu na sve strani, sve dokle ne omedju cijelo Gradišće. On, ustrajan pjevač, pjeva i dalje, a slušaju ga žito i trave, ptice na kiću i ljudi dobre volje. Gaj je pun cvijeća, pak je zato nazvao svoju zbirku pjesam „Cvijeće iz Gradišća“ (Gornja Pulja 1954). Gajem je imenovao i antologiju ku je uredio: „Gradišćanski hrvatski gaj“, pjesme iz književnosti Gradišćanskih Hrvatov za školsku dicu i mladinu (Željezno 1976).“ (Stjepan Krpan: Gradišćanski portreti)

Uz pjesme piše rado „štorice“, u ki opisuje različna zbivanja iz Frakanave i svojih putovanj po gradišćanski gaji. Nejvećim dijelom su to vlastiti doživljaji, ke napunjuje i proširuje svojom bujnom maštom/fantazijom.

Anton Leopold je samouk, ki nije imao prilike poiskovati više škole i upoznati se s pravili, metrikom pjevanja.

Sve ča je postignuo, postignuo je svojom čvrstom voljom, svojom ljubavlju prema Gradišću i svojemu hrvatskomu narodu. Ova ljubav mu stalno podiže „od teškoga djela trudnu ruku“ da bilježi i piše stihe, kad mu je srce prepuno. Ravno u tom leži njegova velika zasluga i ravno zato je obljubljen od svojih domorocev, jer je ostao – iako ga je sudbina odnesla u Beč – običan seoski človik. On ne očekuje slavu, nego želji služiti svojemu narodu. Sastavio je jur nekoliko zbirkov pjesam, ke se čuvaju kod općine u Frakanavi, kod Hrvatskoga štamparskoga društva i u knjižnica u Željeznu i u Beču.

Predajemo vam ovu knjižicu u ufanju da će kod vas probuditi ćuti, ke potiču pjesnika Antona Leopolda da neumorno djela i stvara za naš hrvatski narod.

Mirko Berlaković

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 3-4.

---

Demetar Lemperg>Dometar, Dometra

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, 1989.

Knjiga XLV Hrvatskoga štamparskoga društva u Gradišću, Željezno 1989.

Urednik pjesam: Vladimir Vuković

31. ciklus su pjesme Antona/Tončija Leopolda iz Frakanave.

• početak: 12. 1. 2019.
• kraj: 3. 3. 2019.
• korektura: 4. 1. 2019.