Jožef Radostić – Mrtvih god

Jožef Radostić

Mrtvih god

Kad svesvetska ruža

Glavicu otpira,

Sunce svoje trake

Teško već pripira;

Kada cvijeće vene,

Lišće žuti, zlati;

Kad se magla škulja,

Vjetar drivlje klati –

Znamo, da je skoro

Mrtvih god pred vrati.

Človik, sad postani,

Odmori se malo,

Daj da svitsko dobro

Sad bi počivalo!

Srebro, zlato svita,

Ovde će ostati,

Tvoje trudno tijelo

V zemlji će snivati! –

Od bogatstva svega

Ne ćeš ništ imati!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 128.

Mrtvih God>Mrtvih god

Jožef/Pepi Radostić/Radosztics (1910. – 1956.), NB II, 52-56.