Vladimir Vuković
Večeri kod kuće
Ja volim one gradišćanske večeri
kad pade mrak i sve se gubi u tami
i kad miris cvijeća i miris seljačkih kuća
propuhne seoskom ulicom.
A stari, stari seljaci
s brkovima i lulom u ustima
ispred drevnih kolibica sjede i puše.
I ja im doviknem Dobar večer
veselo sa smiješkom povratnika.
A njihovo Bog daj, Bog daj, opet doma?
mojemu je srcu najsladja melodija.
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 160.
Filed under: ghrv književnost, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977, Vladimir Vuković |
[…] https://ivansic.wordpress.com/2020/01/20/vladimir-vukovic-veceri-kod-kuce/ […]
Sviđa mi seSviđa mi se