Ignac Horvat – Lani, kad je bazak cvao…

Ignac Horvat

Lani, kad je bazak cvao…

Lani, kad je bazak cvao,

ti si, sestra, ležala na daska…

Lani, kad je naše selo plulo u mirisu cvijeća,

moja se je duša zalipala u dimu tamjana.

Ti si bila mučenica života.

Tuga te j‘ rodila, tugu si nosila do groba.

Tvoja duša bila je vječna bolnica,

u koj je skučala žalost i nevolja.

Ah, ali tvoja ura skradnja!

Ona je i moje ubila veselje…

Sad, kad se i smišim, kroz suze se smišim,

ar da budem vedar, tako hoće svit!

Ljetos opet cvate kod nas širom bazak,

i naše je selo puno slatkog daha.

Al‘ moja se duša utapa u žukom tamjanu,

ki se diže iz groba tvojega.

Moja je hiža opet svitla, vedra;

sunce se smijucka kroz oblok i tanca na žuti zastori.

Al’ moje se srce bori danom i noćum

sa strašnom uspomenom tvojega odlaska.

Krvavog odlaska.

(1940)

S perom kroz selo i život, Željezno, 1965, 80.

bazag=bazak (3x)

https://ivansic.wordpress.com/2020/04/15/igac-horvat-lani-kad-je-bazak-cvao/