Ignac Horvat – Nova pjesma u staroj haljini

Ignac Horvat

Nova pjesma u staroj haljini

Mliko pije stari junak Tome,

Mliko pije, va nje kruh namače,

Nosom šmrca pak naglo proplače:

„Ojoj meni, majko moja mila!

Da me nisi nikada rodila,

Ne bi bila nesrića tolika.

Eto prišao i ljetos mesopust,

A ja junak ostao sam opet pust…

Nima za me nigdi vjerenice,

Snažne, lipe, vrle zaručnice.“ – –

Al’ je Tomi majki govorila:

„Neka tako, dite moje drago!

Neg ti sjedi i umoči pero,

Piši pismo v Kalištrof diboki,

U Kalištrof, Anici divojki:

Zdravo, srce zlato moje, Ana!

Povidala j‘ meni moja mama,

Da ti jesi divojka valjana.

Ja ću tebe vjenčat, ako hoćeš,

Ako hoćeš, i ovo ti zmožeš:

Osam tisuć marak u banknota;

Bude deset, – to j‘ još lipša nota!

Onda moli ćaćku, da ti piše

Dvajset kabao zemljice, ništ niže!

A majka nek‘ spravi dunjov teplih,

Dunjov teplih i vankušev mekih,

Sve napravno od bijelog damasta

I zišito čipkami iz Praga.“ – –

Štije pismo Anica divojka,

Pismo štije i na nje se smije.

Svoje perce ona umočiše

Pak napiše pismo čuda lipše:

„Zdravo tebi, junače gizdavi!

Štala jesam, ali čula nisam,

Da me hoćeš divojku ženiti,

Ja sam, mlada, majku već pitala,

Majka meni ovo kazivala:

Hoćeš dragi, ti mene dobiti,

I ćaća u ruku ti zbrojiti

U banknota deset jezer marki.

Zapisat će na ime kćerčice

Dvajset kabao zemljice dobrice.

I majka će pripraviti dunje,

Dunje bijele od pravog‘ damasta

I zišite čipkami iz Praga,

Ako se ti, junače gizdavi,

K nam dovezeš na tri konji bijeli,

Konji bijeli, srebrom potkovani,

Na kolesu s obruči od zlata,

Za staćilu imaš samog‘ kralja!“ – –

Kada Tome te rede primiše,

On od tuge kruto zacviljiše.

Moči pero v vodici plavici,

Šalje drugo svojoj vjerenici:

„Bora tebi, ljubo domišljata!

Al’ si moje srce razigrala!…

Nit ja išćem jezerke v banknota,

Nit ja išćem dvadeset kabala,

Nit ja išćem dunje od damasta,

Već ja išćem tebe za ženicu,

A na tebi jednu haljinicu!“…

Štije pismo s Kalištrofa Ana,

Pismo štije i na nje se smije.

Svomu Tomi ‘vako odgovara:

„Dragi Tome, moj zaručnjak mili!

Ej, kak’ smo se lipo razumili!

Da smo naše mame posluhnuli,

Mi b‘ se bili za vijek razdružili.

Pošalji mi kuma svog‘ kot prosca,

Da me sprosu za moga ljubovca.“

A vi, braćo, da budete zdravo!

Lani bilo, sada se spominjalo.

(1941)

S perom kroz selo i život, Željezno, 1965, 80-81.