Andi Novosel – Perpetuum mobile

perpetuum mobile

tiho gazi zaduženo vrime

sunčani traki išću staze

med  kitnjavi labirinti

na stabalju lišće minja svoje lice

med mrazaci ležu hladne pjesme

progutane od glupoga jesenskog vjetra

izvan sebe

najdem zgubljenoga

mene

novo moje sebe

čeka na zgubljivo mene

iz kasne magle

curi sameljeno vrime

imagina vagina

sve dalje i dalje

željno čekam

na novo sebe

Andi Novosel, Pohota, 1994, 23

Andi Novosel – Fata morgana

fata morgana

žajan se vučem

po putu života

okolo mene pustina

žajan sam

ar sam človik

životinja prez mira

tudja samoća

daleka

kaplju vode

za moja

usta suha!

pustina života

sušina nemilosrdna

kad ću te pregazit?

vooodaaa

kade si zdenac

života

utopija človika?

grabim pijesak

grabim diboko

fata morgana!

Andi Novosel, Pohota, 1994, 24

Andi Novosel – Pijesak

pijesak

kako je lipo

igranje u pijesku!

dica gradu

kaštele, kanale

brige – doline

i druge bedavine

prez majstorskoga pisma

prez fakulteta

dičja ruka stvara

svit iz pijeska

Andi Novosel, Pohota, 1994, 25

Wasserkrowodn, Vodeni Hrvati i cipela u Gradišću

cipela u Gradišću

pankli na Pervana

šujgli u Vulkaprodrštofu

čepeliši na Mjenovi

šoljni u Frakanavi

škornje na Stinjaki

bočkori u Čajti

pujdli u Klimpuhu

gradišćanskohrvatski miš-maš

daj šta daš i što imaš

 

Burgenlandkroaten, Wasserkroaten, Wasserkrowodn, Vodeni Hrvati:

Im 19. Jahrhundert: die Sprache der Kroaten in Westungarn wurde verwässert

Im 20. Jahrhundert: die Kroaten stammen aus Bosnien (N-Bosnien), Bosner-Kroaten, Wosa-Woser-Krowodn, Wasserkroaten; Woss(n)er< Bossner Kroaten, Wossner>Wassner>Wasser

Im 16. Jahrhundert wohnten die Kroatien noch am Wasser, später nur mehr teilweise (in der Nähe des Neusiedlersees)

„Wasserkroaten“ nennen die Burgenländer die größte Minderheitengruppe, wahrscheinlich weil diese Kroaten vor fünfhundert Jahren auf der Flucht vor den Türken aus Dalmatien und der Küste kamen.

http://burgenland.orf.at/tv/stories/2643642/ (Der ORF Burgenland kommt seinem Bildungsauftrag nach …)

 

weitere Links zu Wasserkroaten (26.4.2014.)

http://derstandard.at/1343744193454/Wenn-muede-Kicker-schwanger-sind

http://www.matica.hr/kolo/306/Jezi%C4%8Dna%20politika%20Janka%20Dra%C5%A1kovi%C4%87a/

http://hjp.novi-liber.hr/?show=povijest&chapter=12-janko_draskovic

http://books.google.at/books?id=rk7PfHCGFlsC&pg=PA226&lpg=PA226&dq=wasserkroaten&source=bl&ots=wjCkwIm87f&sig=YceeCjGd1lX7bY2eZXCUeD7ZxmY&hl=de&sa=X&ei=Z-1bU735B-mk4gTk5YBA&ved=0CFkQ6AEwBQ#v=onepage&q=wasserkroaten&f=false

http://www.matica.hr/kolo/306/Jezi%C4%8Dna%20politika%20Janka%20Dra%C5%A1kovi%C4%87a/

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=20190

http://zigh.hrvati.at/zbornik/prinos.cfm?t=114

http://www.nsk.hr/uz-obljetnicu-smrti-najstarijeg-hrvatskog-preporoditelja/

http://www.mandino-selo.com/nistarijini%20zapisi-mandoseljska%20greda%20u%20gradiscu.html

http://www.zeit.de/1994/38/an-den-ufern-des-pannonischen-meeres/seite-3

http://www.zeit.de/1955/44/vergessenes-burgenland

Augustin Blazović – u spomen, 10. obljetnica smrti

Franjo Augustin Blazovich OSB (29.1.1921.-10.5.2004.)

Augustin Blazović, Rosa i dim, 1977, knjiga 25, Hrvatsko štamparsko društvo, Trajštof.

Čežnja za domovinom: Hrvatski gaj, Na Stinjaki, Frakanava, Na Poljanci

Čudan san zimske noći: Proste pjesme, Ja ljubim moje (>svoje) pjesme

Šale: Dvi kume, Sijali su igle

Magnolija cvate u parku: Magnolija cvate u parku

Zapleten u mrižu: Sam u velegradu

HRVATSKI GAJ

Med Puljom, Filežem i Frakanavom,

Med Undom, Borištofom i Židanom

Hrvatske majke rič je ovde doma,

Hrvatska j’ ovde dolina i gora.

Oj mili kraj, hrvatski gaj,

Kad te zagledam zdaleka,

Srce mi veselo tuca.

Hrvatski ovde žubori i potočić,

Hrvatski pjeva slavulj i staklenčić,

Hrvatski tuca srce žene, muža,

Hrvatski pjeva ditić i divojka.

Oj mili kraj, hrvatski gaj,

Kad te zagledam zdaleka,

Srce mi veselo tuca.

Hrvatski cvate gora, lug i šipak,

Hrvatski vjetrić ziba jagnad vitak,

Hrvatskim plesom pleše brig, dolina,

Hrvatsko j’ žito, slast ognjena vina.

Oj mili kraj, hrvatski gaj,

Kad te zagledam zdaleka,

Srce mi veselo tuca.

Hrvatska gruda! Rodi sine, kćere,

Da moj hrvatski narod ne uvene!

I ti gruda, ka si me negda hranila,

Da b’ me u grob na pokoj jednoč shranila.

Oj mili kraj, hrvatski gaj,

Kad srce trudno stane mi,

Moj grob hrvatskom ričom čuvaj mi!

(Frakanava, na Božić 1960.)

Rosa i dim, 1977, 7

NA STINJAKI

Mojim djelačem-aktivistom u Beču

Na Stinjaki po ulici

Pjevaju junaki.

Nje sumljivo nenavidni

Gledaju žandari.

Nimško uho ne bi htilo

Čuti rič hrvatsku.

Vi ditići ipak mirno

Pjevajte po našu.

Jedan mladić domom ide,

Još si veseo jači.

Kad se šeće mimo crikve,

Zovu ga žandari.

„Po hrvatsku pjevat ovde

Nije dupušćano.

Poj u crikvu! Uz orgulje

grlo deri tako!“

„Ah, gospodo, nek u crikva

Imamo još prava?

Zvana crikav ne bi smila

Pjevat rič hrvatska?

Ne, žandari! Ča činite,

Lomi naše pravo.

Zeti ono, ča nam ide,

Nikad si ne damo!“

Gumištapom se zagrozi

Žandarova ruka.

Junak prsa prepoloži:

„Udri, ko se ufaš!“

Klone ruka jadovita

I uz psovku mraznu,

Prem je naše jačke sita,

Ugne se kuražu.

Mili brati! Svi Hrvati!

Branite, ča j’ naše!

Ne pustimo nogom gazit

Ni pjesme, ni majke!

(U Beču, februar 1961.)

Rosa i dim, 1977, 16

Bruji su na ov tekst snimili jačku!

FRAKANAVA

U dolini pod Kisečkimi brigi

Teče kroz tihi lug i lužić živi

Zagušen star potočić: Črna voda,

Uza nju j‘ stala skromna zipka moja.

U lugu poju žutorepke, kosi,

Po lužiću dičaki bižu bosi

Za guskami, ke bučno viču-gaču,

Dok dica igrajuć po paši skaču.

Ravnica rodna rodi žito žuto,

Ko žanje moj otac tom bolnom rukom,

Pogodjenom od kugle med Karpati …

Za njim se prigibuje moja mati.

Oj Frakanava, rodno moje mjesto!

Prem si nastalo meni vrijeda tijesno,

Srce moje priklonjeno je k tebi

Davnog ditinstva iskajući slijedi.

Ali te slijede ljeta su zatkala

Paučinom prašnom prolaznoga časa.

Moj otac v grobu davno već počiva …

Ne bludi nitko tišinu lužića.

Jedino majka, ti si mi ostala,

Da mi ne bude pusta Frakanava.

Mi dva zajedno putujemo tamo.

Gdje svaku suzu otrt će nam radost.

(Frakanava, Božić 1960.)

Rosa i dim, 1977, 17

NA POLJANCI

Med Lajtom i Rozalijom

Melodična dolina.

Kroza nju teče smireno

Ta Vulka, voda tiha.

Kot mladi junci obisni

Brižići uz nju skaču

I kolci u vinogradu

Uza nju držu stražu.

Oj, kad odcviće črišnjev vrh,

Kad cvatu jabuke i kruške,

Postane sva krajina rajski vrt,

Nad njim se smije sunce.

A mladi maj zeleni plašt

Prostre na plodno polje.

Prik njega nosi vjetrić blag

Zaljubljen pozdrav gore.

I kad se spušća noćni mrak

U doline i sela

Večernjeg zvona tanki glas

Zdiže se ča do neba.

Uže se skupa stisnu sad

Pod krilo crikve stani.

U nji se spravljaju na san

Moji mili Hrvati.

Rosa i dim, 1977, 18

Augustin Blazović – u spomen, 10. obljetnica smrti

PROSTE PJESME

Proste pjesme moje,

razbite okove,

veruge i lance,

proudrite šance,

rapršite vakle!

Zbudite Hrvate!

Nosite slobodu

mojemu narodu.

Dajte mi pjevati,

kako me j’ majka učila!

Dajte mi jecati,

da bi me barem

ona razumila.

Drugi neka zabadaju nose

u književnosti čitave voze.

Ja pero taknem u slinu naroda,

želim se najisti kruha prostoga

i htio bih pjevati svagdar tako,

da me razumi stari i mlado.

Rosa i dim, 1977, 42

JA LJUBIM MOJE PJESME

Ja ljubim moje skromne pjesme tihe,

Te malene kćerkice srca moga.

One za hip kot mušičaste ptice

Doletu i zaslatku tek života.

A onda opet brzo otprhaću,

Nevjerne, nestalne kroz cijele dane

U tugi mene samoga ostavu

Kot te prokšive velegradske dame.

Ipak ste za me biser žitka moga,

Iako razum moj ne cijeni jako

To vaše slučajno, prolazno jato.

Jer da se moj život za mlada gasne,

Ili me sudbina po drugi cesta vodi,

Vi ne bi bile već od mrtve mogućnosti.

(Novo Mjesto, 9. 1. 1961.)

Rosa i dim, 1977, 43

DVI KUME

Dvi kume, dobre družice

Na trg su jaja nosile.

I kad se one sastanu,

Pune se sriće pozdravu.

Razveže im se lokot od ust.

Iz njih se sipa razgovor gust.

Jaja na hrptu sve teža postaju,

Zato postavu korbe na stazu.

I dalje povidaju sve otajnosti

I globlju sve bližnje i daljnje do kosti,

Dokle se njim i stati zamiri

I zato sjednu na korbe bez stidi.

I sada ugodno kleveću još dalje,

Omrazu susjede, zete i snahe,

Strine i ujne, divojke po redu

I sve strihe sela jezikom pometu.

Konačno im duga litanija sfali

I kad se podignu, piplićev malih

Veselo jato iz jaj isprhaće;

Sjednica duga nij bila bez plaće.

(U Beču, 18. 11. 1960.)

 Rosa i dim, 1977, 59

SIJALI SU IGLE

Sucu jednog sela – ne pitajte ime,

Uvadit je ne smim – dojde nekog dana

Putujući plundraš, vragoljasti Šime,

Ter povida, da bi poštovana gmajna

Mogla i prez truda zabogatit naglo.

Za deset dukatov tanač da ovakov:

„Posijajte igle, kot su med Karpati

Učinili mudro zvijani Slovaki.

Ter sad po svem svitu prodavaju igle,

Ke rastu po lapti kotno divlje glive.

Svaki si natrga, koliko nek more,

Ter prodaje igle za zbrojene groše.“

Šime odmah nudi iglice za sitvu,

One se kroz hrdju još nek slabo svitu.

Svu seosku pravicu sudac da sazvati.

Kupu igle, ter je sijaju po lapti.

Treti dan po sitvi bosimi nogami

Šalju suca zvidjat, kako je s iglami.

Sudac med grudami pazljivo koraca.

Ubodu ga igle. Veselo potanca,

Ter s punoga grla zakrikne pun sriće:

„Radujte se ljudi! Jur nam rastu igle!“

Rosa i dim, 1977, 65

MAGNOLIJA CVATE U PARKU

Magnolija cvate u parku u proljetnom parku,

Na granama hiljadu cvijeta nosi

Iz modre u bijelu prelaznoj boji

Za nevinu ljubav, no ipak žarku.

Zaljubljeno pjevaju veseli kosi,

Od pjesme pomladjene jesu i vrbe,

Rukama dugim nježno miluju grme,

Gdje ponosno paun koraca u rosi.

Na klupi jesen u obliku starca

Uživa toplinu i miris maja.

Uza njega mladi zaljubljeni par:

On duboko gleda u njezine oči;

Ona se smiješi i sretna govori

I svaka joj riječ je živ zagrljaj.

(Beč, travanj 1960.)

Rosa i dim, 1977, 80

SAM U VELEGRADU

Stoji na uglu široke ceste

bajnog i bučnog velegrada.

Bezbroj autov i bezbroj ljudi

u bučnom nemiru trči,

a on stoji sam, uzbunjen, nemiran sam.

Jučer je bio još kod svojih doma

i teška mu biše

trajna šutljivost oca,

dosadna skrbljivost majke,

ka ga u bezbrojni dosadni riči

opominje i kara.

A sada je sam, bez imena sam

u vrevi i gužvi masov na cesta

nemilo tudjega grada

kao ptičica, ka je ispala

iz toploga gnjazda.

Rosa i dim, 1977, 103

Andi Novosel – Večer

van i nutra

večer

plava od teških oblakov

pretisnuta magla

tamna škurina

neonska stišće se

na željezne stupe

strujnoga žitka

prešana mokroća

pada u sapu

stanskih siluetov

duha kasnoga zraka

preko mokroga bliskanja sniga

uvlikla se je

u trbuh mira

škura tišina leži

med ledenimi golimi

kitami stabalja

Andi Novosel, Pohota, 1994, 29

Andi Novosel – Kamo slipa naša ljeta?

kamo slipa naša ljeta?

kamo slipa naša ljeta?

nezabljene mlahavosti

kamo?

kamo meridijani žitka?

oko ničesa se obraća

svitska praznina

i napunjuje stare škadnje

puni paučinov i paukov

sa starimi plivami

žitak je izmlaćen

prah i strah

se puše bukom strojev

a prošlost ostane

u naranjenom klasju

u smišnoj mutnoj vodi

Andi Novosel, Pohota, 1994, 30

Andi Novosel – Još friško sam kanio

još friško sam kanio

još friško sam kanio

pojti na sajam

moje mladosti

išao sam

po dolini

po livadi

u susjedno selo

na dalekoj dugavi

Andi Novosel, Pohota, 1994, 31

Andi Novosel – Svitite požgane svićice

svitite požgane svićice

svitite požgane svićice

kroz noćni žitak

na moje slipe sanje

po sinji zimske paše

po sinji blijedih brizov

po suhom licu popucane samoće

svitite još jednoč

prije nego se ishladu vaše črne oči

da najdem moje želje

i namočim usta

kapljom ljubavi i krvi

Andi Novosel, Pohota, 1994, 32