STARIOTAC Z PLAJGORA
Sidu na ladici. Plave
Bistrooke kitice pušpan
Dosiegle. Žito za doli dat
Je ur va vrića, nakladjeno.
Idu s palicon do kol.
Prigiblju se za zerno
Kukorice. Da bude rieda va
Stani. Va stani, punon stupa i
Grieda, koga su sanjali na
Zviranjak pod orijon. Se
Kinče dušie zmetali na
Njega. Stolce piše na herbatu
Nosili, cigle na voli
Doviezli. Skoro sto liet
Žitka. Ča bi se znalo povidat!
Zač nisu mogli dočekat da
Zrastu ki bi je slušali rado?
Matilda Bölcs, Jantarska ciesta, Pečuh, 1992, 12
Filed under: ghrv književnost, Matilda Bölč | Leave a comment »