PRIJEVODI
Noć je…
(Petőfi Sándor: Éj van…)
Noć je, noć tišine i pokoja,
Na nebu Misec i roj zvizdic;
Dite zlato, grmič trnul plavih,
Biser dragi! Ti sad što činiš?
Mene slatki sanji obhađaju,
Al’ ne spim, zbuđeno sanjam ja.
Svaki san je bogato kraljevstvo,
I va njem koruna Ti, mila.
Jako bi rad, da bi mogal krasti,
I ako je krast veliki grih.
Opkral bi ja svu riznicu sanov,
Obogatit ov ubogi svit.
Lajoš Škrapić, Obračun, Budimpešta, 1996, 104.
Obkral> Opkral
Filed under: ghrv književnost, Lajoš Škrapić_1996 | Leave a comment »