Posted on 31 srpnja, 2016 by ivansic
Augustin Blazović
Metni kraj pero!
Metni kraj pero!
Ča još ostaje za zimu?
Sve je već davno sprogovoreno.
Pozdravi još samo noć tihu.
Vrzi kraj pero!
Ki su pjesme čitali tvoje
jesu već dijelom zakriti pod zemljom
ili su putem u gaje lipše i bolje.
Baci kraj pero!
Jedva još rič kagod kapne
s njega tentom vodenom.
Gdje ćeš još najti čitaoce?
Hiti kraj nalomljeno pero!
Hahuči u prazne nazeble prste.
Zbunjen osinjak su varoške ceste,
po nji bubnjari bubaju pjesme.
Tiho, oj tiho i mrtvo je selo.
Ne toči suze! Čemu ti pero!
Luge, livade i polje
k sebi, u sebe prigrliše groblje.
Metni kraj pero!
Kao tat tajni
nečujno tiho skrsni u mraku
po zgaženoj staroj
grbavoj stazi.
Jesen 1985.
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 92.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 30 srpnja, 2016 by ivansic
Augustin Blazović
S pticom gataricom u lugu
Posluškujem u mirnom i tihom lugu
hoće li ptica gatarica početi gukat
hoće li mi oznanit
koliko ljet ću još živit.
Sve je tiho – smrtna tišima…
Tada u zelenom lugu
počne ptica gukat i gatat.
Je bilo šest ili sedam puta?
Onda po kratkoj ili po dužoj stanki
zašumi lišće početkom listopada
i opet ptica guče i gata
po drugi put šest ili sedam puta.
U kasnoj jeseni
zakrita za žutim lišćem
po treti put guče gatarka
šest ili sedam puta.
Početkom zime
kad golo kiće
glasilo bude u snigu
da j‘ konac ljeta jur blizu
neće već biti ptice gatarke
u pustom i mrtvom lugu…
a mene hte nosit u grob.
U Frakanavi, na Mrtvih god, 1980.
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 93.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 29 srpnja, 2016 by ivansic
Augustin Blazović
Adagio
(Polagano tiho)
Tiho sviraju zaljubljene gusle
na harfi i citari taču se suze
frule, fuvole i klarinet
nazalna oboa i grubi fagot
sva ta glazbala
nježno se grlu u sklad
Oj medne melodije
mirisni cvijet!
Na vitkom visokom stablu
polnoćna pjesma slavuja…
Tiho – oj tiho
ne bludi mi noć
na bludi mi majke
nje tijelo u grobu počiva
a duh nje – kako se ufam
u krilu rajskoga mira
Ne teška duha smrtne gnjilote
jesensko raspadanje j‘ mimo
milo miriše proljetni svijet
Gusle – glazbala
slavuj i cvijeće
isto mi poju
živit je lipo
živit je divno
svirat na gusla
u rosi svijeća
okupati lica
med suzami posmihom
ljubiti ljude
ljubiti svit
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 94.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 28 srpnja, 2016 by ivansic
Augustin Blazović
Večernji mrak
Duh mi je harfa
na njoj sad sviraju
sve boje nebeske
Sunce se kuplje
u vodi široke rijeke
drhću valovi vode
drhće mi duša
Sjećaj se
sjećaj
onoga prvoga dana
kad još ništa ne biše
ni nebo – ni zemlja
ni sunce – ni misec
ni dan odmiren
ki pada u noć
Da li je ovo sad
dan poslidnji
hoće li pjesmu
zauvijek
prekinuti noć?
Schärding, u veljači 1984.
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 95.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 27 srpnja, 2016 by ivansic
Haiku – pjesme i iskrice
Augustin Blazović
Slipi slipe
Kad slipi slipe
peljaju, pretvori se
i bijeli dan u noć
Sijeda glava
Sijedoj glavi
ka je luda do konca
pomoći nije
Mržnja prik groba
Takova mržnja
ka dosiže prik groba
smrdi po paklu
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 98.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 26 srpnja, 2016 by ivansic
Haiku – pjesme i iskrice
Augustin Blazović
Snitljiva pšenica
Čemu vijati
snitljivu pšenicu
u koj je previše pliv
Prazan klas
Klas ki strči gori
je prazan
Visok nos
prazna glava
Dajte mira pokojnim!
Oni već znadu
ča je istina i ča je laž
No joj nam živim
ki još stojimo
pred sudom
Visok nos
Visokim nosom
sudiš u posli
ke ne razumiš
Misliš da visok nos
pamet nadmaši
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 99.
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | 1 Comment »
Posted on 25 srpnja, 2016 by ivansic
![Piccasso iz Poreča_7_2016!](https://ivansic.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/07/piccasso-iz-porec48da_7_2016.jpg?w=201&h=300)
Gradišćanac u Zagrebu
Dinamovci kanu ove godine igrati u Europi, med šampioni
Cico Kranjčar je trenira, motivira i instruira
na Maksimir dolazi bivši dinamovac Goce Sedlovski i njegov Vardar Skopje
Marko Pjaca na zadnjoj utakmici spasi pobjedu za GNK Dinamo, Stara dama Inter je njegova nova adresa
geografkinji Goranki treba kozmetika i sprema se za Pelješac
zbog toga sam ja na stadionu samac
ali ima presenećenja…
Verbum ima novoga Maloga princa
Kršćanska sadašnjost ima Svitlo je u tebi Vorištanca Wernera Grubera
na Trgu je Smotra folklora, a navečer nastupi i Kolo Slavuj
Školska knjiga, Naše Novine, Croatia records, zagrebačke trgovine uzimaju kune
Frano Duspara, Žepčanin, voli svoj Jarun
njega sam sreo i nisam već dišperan (razočaran, bezvoljan)
plivao sam i rundu, najdu se slučajno srodne duše
lopoči rastu na dnu jezera i listovi rastu prema površini
suveniri, knjige, majice i nosač zvuka
budu hrana kad se dojde doma
putuješ kroz četiri države
Austrija, Mađarska, Slovenija, Hrvatska
dražesna i mirna srednja Europa
putovanje u Zagreb, 20.-21. srpnja 2016.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2786712/
lȍpōč m; bot.
- rod trajnih vodenih biljaka (Nymphaea) iz porodice lopoča, od o. 35 vrsta najčešći je bijeli l. (N. alba); nimfeja, vodencvijet
- (mn) porodica dvosupnica (Nymphaeceae), vodene trajne zeleni raširene u tropskim i umjerenim krajevima (lopoč, lokvanj i dr.)
http://hjp.znanje.hr/index.php?show=search
gol kralj ili The King’s Goal
Kralj je gol – hrvatski mjuzikl je došao i na Mjenovo
engleski kralj se je kupao gol sa svojom amerikanskom ljubavnicom na Rabu
dobrodošla slika za novinara Tonija
skandal na najvišoj razini u dvi država, dvi gole ritice
kralj nije striljio gol – jer nije igrao nogomet
kralj je imao ali goal – Croatian holiday, indeed a goal
kaniš se odmoriti na otoku, a mira nij
golote ipak nije bilo na pozornici pri predstavi
Mlada inicijativa je pak potpuno postigla svoj cilj
preporuka:
moreš se kupati gol i na Rabu
ali neka to nijedan ne vidi
kamere su svakudir
i kad kaniš imati mir…
po predstavi na Mjenovi, 23.7.2016.
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2786067/
http://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2753357/
![ulaznica](https://ivansic.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/09/ulaznica.jpg?w=300&h=282)
![kralj-je-gol_program](https://ivansic.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/09/kralj-je-gol_program.jpg?w=212&h=300)
Filed under: ghrv književnost, Ivan Rotter | Leave a comment »
Posted on 25 srpnja, 2016 by ivansic
Augustin Blazović
Poslidnja rič
Reci
još
rič
još
rič
poslidnju
ocu
i
majki
sinu
i kćeri
reci
još
jednu
rič
onda
zašuti
u šutnji
najdi
svoj mir
Dolnja Borta, 27. 05. 1985.
Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 101.
21. ciklus su pjesme u zbirci S licem prema narodu Augustina Blazovića (Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987).
- početak: 25.7.2016.
- kategorija: Augustin Blazović_1987
- … putujemo po stazama gradišćanskohrvatskog pjesništva
![Augustin Blazović_S licem prema narodu_1987](https://ivansic.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/07/augustin-blazovic487_s-licem-prema-narodu_1987_.jpg?w=212&h=300)
Filed under: Augustin Blazović_1987, ghrv književnost | 1 Comment »
Posted on 24 srpnja, 2016 by ivansic
Koine – Die gemeinsame Sprache
Ana Šoretić – Stari stan Europa, Rezignacija, Exodus 1989
Ana Schoretits – Altes Haus Europe, Resignation, Exodus 1989
Altes Haus Europa
der einstige Bau
vom Hause Habsburg
beherbergte Mieter
verschiedener Völker,
die Verträge gekündigt
zu Eigentümern geworden
verunsichert
nach einer Zeit
vorsichtiger Beobachtung
zu Nachbarn geworden
in den Grundfesten
wieder und wieder
erschüttert,
umgebaut,
neu gestaltet,
nun gehst du daran
die vernachlässigten Räume
zu erneuern
gespannt sieht man zu,
welche Bausünden
dir unterlaufen werden…
Resignation
Laublose Bäume
in wachsender Zahl
vom Tode gezeichnet
in stummem Entsetzen
vom Menschen verwandelt
um Balken zu werden
für die eigene Kreuzigung …
Exodus 1989
Menschen
diesseits und jenseits
der Grenze
gewöhnt an den täglichen Blick
zum Eisernen Vorhang
finden sich,
um gemeinsam zu entfernen
die Stacheln der Vergangenheit,
Berlin öffnet sein Tor
für die Freiheit
Europas gefangene Hälfte
durchbricht eine Mauer
und versucht
sich einer Last zu entledigen,
an der sie viel zu lange
getragen hat,
die Räume des Hauses Europa
haben Türen bekommen
mit sicheren Schlössern,
doch
Mutige werfen
die Schlüssel weg …
Gerald Nitsche, Österreichische Lyrik und kein Wort Deutsch, Innsbruck, Haymon Verlag, 1990, 212-213.
- početak: 10.6.2016.
- kraj: 24.7.2016.
- kontrola: 25.7.2016.
- kategorija: Gerald Nitsche_1990
- oznaka (Schlagwort): dvojezično, jer je dvojezično izdanje (njemački, hrvatski…)
- … putujemo po stazama gradišćanskohrvatskog pjesništva
![Gerald NItsche_1990](https://ivansic.wordpress.com/wp-content/uploads/2016/06/gerald-nitsche_1990.jpg?w=224&h=300)
Filed under: Ana Šoretić, Gerald Nitsche_1990, ghrv književnost | Leave a comment »
Posted on 23 srpnja, 2016 by ivansic
Koine – Die gemeinsame Sprache
Jurica Čenar – Načelniki, Narodni savjet
Jurica Csenar – Bürgermeister, Volksgruppenbeirat
bürgermeister
bürger und meister
oder
nur meister
meister der bürger
meister der meisten bürger
meister der bürger meistert
meister der meistens bürger meistert
meister mit meisterbrief
meister mit bürgerbrief
meister den bürger beriefen
meister den die partei berief
meister der sich auf partei berief
meister den bürger wegen ihrer rechte riefen
meister den bürger riefen den aber die partei berief
meister den die partei rief bürger zu meistern
bürger zu meistern
mitbürger zu meistern
kroatische bürger zu meistern
volksgruppenbeirat
recht
forderung
antrag
abschlagen
beratschlagen
ans rad schlagen
ans fünfte rad
reserverad
beirad
volksgruppenbeirat
Gerald Nitsche, Österreichische Lyrik und kein Wort Deutsch, Innsbruck, Haymon Verlag, 1990, 203-204.
Filed under: Gerald Nitsche_1990, ghrv književnost, Jurica Čenar | Leave a comment »