Franc Rotter – Vrijeme nije predmet vremena

Die Zeit ist nicht Gegenstand der Zeit

ins Gedächtnis ist sie mir gewebt

ich vermag den toten Faden nicht zu finden

der Vergangenheit ist er in die Hand gelegt

doch dies Suchen ist ein Entschwinden

doch dies Entschwinden sucht mich heim.

Ich spüre die Kälte schon in mir

und die wilden Winde

über meinem Wachen wachsen

aus meinen Augen fallen die letzten Blätter

auf ein bodenloses Los

in die sinnesbetäubende Stille vieler Worte.

So klage ich hinab zur Erde,

dass die Welt der Sprache eine neue werde,

dass ich entliehe aus dem Kreuzgerede kugelhageliger Rosenkränze,

dass ich mich nicht im Kreise

mehr nach Deinem Winde drehe,

dass ich als Treugefährte Deiner Reise

gedächtnislos in weite Zukunft gehe

vermächtnislos breitem Verrinnen widerstehe.

Franc Rotter, Croatia liberata, poema, HŠtD, 2002, 14.

Vrijeme nije predmet vremena

ono mi je utkano u sjećanje

ne uspijevam naći mrtvu nit

ona se nalazi u ruci prošlosti

pa ipak to je traženje išćeznuće

pa ipak to išćeznuće traži put kući.

Već osjećam hladnoću u sebi

i kako divlji vjetrovi

rastu preko moga bdijenja

iz mojih očiju padaju posljednji listovi

na bezdanu sudbinu

u tišinu brojnih riječi koja omamljuje osjetila.

Stoga se žalim prema Zemlji dolje,

da se stvara novi svijet jezika,

da posuđujem iz toga zbrkanoga govora žestoko ispaljenih krunica,

da se ne krećem u krugu,

već više prema Tvome vjetru,

da kao vjerni suputnik Tvoga putovanja

bez sjećanja odlazim u daleku budućnost

bez ostavštine opirem se općem nestanku.

Nova Istra, 3-4/2015, 218, prijevod: Nikolina Palašić, Rijeka.

https://ivansic.wordpress.com/2013/12/25/croatia-liberata-die-zeit-ist-nicht-gegenstand-der-zeit/