Die Zeit ist nicht Gegenstand der Zeit
ins Gedächtnis ist sie mir gewebt
ich vermag den toten Faden nicht zu finden
der Vergangenheit ist er in die Hand gelegt
doch dies Suchen ist ein Entschwinden
doch dies Entschwinden sucht mich heim.
Ich spüre die Kälte schon in mir
und die wilden Winde
über meinem Wachen wachsen
aus meinen Augen fallen die letzten Blätter
auf ein bodenloses Los
in die sinnesbetäubende Stille vieler Worte.
So klage ich hinab zur Erde,
dass die Welt der Sprache eine neue werde,
dass ich entliehe aus dem Kreuzgerede kugelhageliger Rosenkränze,
dass ich mich nicht im Kreise
mehr nach Deinem Winde drehe,
dass ich als Treugefährte Deiner Reise
gedächtnislos in weite Zukunft gehe
vermächtnislos breitem Verrinnen widerstehe.
Franc Rotter, Croatia liberata, poema, HŠtD, 2002, 14.
Vrijeme nije predmet vremena
ono mi je utkano u sjećanje
ne uspijevam naći mrtvu nit
ona se nalazi u ruci prošlosti
pa ipak to je traženje išćeznuće
pa ipak to išćeznuće traži put kući.
Već osjećam hladnoću u sebi
i kako divlji vjetrovi
rastu preko moga bdijenja
iz mojih očiju padaju posljednji listovi
na bezdanu sudbinu
u tišinu brojnih riječi koja omamljuje osjetila.
Stoga se žalim prema Zemlji dolje,
da se stvara novi svijet jezika,
da posuđujem iz toga zbrkanoga govora žestoko ispaljenih krunica,
da se ne krećem u krugu,
već više prema Tvome vjetru,
da kao vjerni suputnik Tvoga putovanja
bez sjećanja odlazim u daleku budućnost
bez ostavštine opirem se općem nestanku.
Nova Istra, 3-4/2015, 218, prijevod: Nikolina Palašić, Rijeka.
https://ivansic.wordpress.com/2013/12/25/croatia-liberata-die-zeit-ist-nicht-gegenstand-der-zeit/
Filed under: Croatia liberata_Pula_2015, Franz Rotter, ghrv književnost | Leave a comment »