1918
Mate Meršić Miloradić
Dost
Nij človika, ki će reć:
Dost je dobra, neću već!
Ali ako i veli,
Govor mu od srca nij.
To, ča ima, kad je ima,
Zgublja cijenu pred očima;
Čega nima, to bi rad,
Ter ga trapi vječni glad;
Ništ ne žrkne, svenek ziva
Kot na sunci puč iz driva,
Lovi nek za jiliš novi,
Koga nigdar ne ulovi,
Ter ostane svega prost,
Kad mu nij dost, ča je dost.
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 311.
Mate Meršić Miloradić
Tantalus1
Ki Hrvat će kada reć:
Dost je vina, neću već!
Ali ako i veli,
Istina mu govor nij.
Sam valuje, da je laž,
Kad mu vino da kuraž;
A kad gleda jur na križ,
Mu natakat ne dospiš;
Još ga nima dost odzdol,
Kad se zlekne spat pod stol!
Pitaj ženu, je li muž
Nij na vino Tantaluš?…
No, na veži s lonca – čit!
Zna i Mare vino pit.
1 Tantalus, polag grčkih štoric kralj, koga su bogi zavolj lakomnosti tim kaštigali, da je, do prsi u vodi, žajan, ali napit se ne more, okol njega najsladji jiliši i on pun glada za njimi lovi, a ništa ne ulovi.
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 311-312.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »