Mate Meršić Miloradić
Nemirna noć
Cijelu noć me mine san,
Jur nastaje bijeli dan,
Nit ne drimljem, nit ne spim,
Trapim glavu s tim i s tim,
Vraćam se uz vrući pot,
Premišljavam svoj život.
Mislim, kad sam veći bil,
Slal si srce va april;
I na starost, i na grob…
Pak se stanem, zmučen vas,
Ter poplavim blijed obraz.
Nego: To je rijetkokrat,
Da mi tako kloni vrat,
Da mi metne svit na stol
Naglu radost, ljutu bol,
To mi zimlje duši mir,
To ju tare kot pazdir.
Zato moja želja nij,
Da mi puno svit dili,
Metne kad ter kad na stol
Punu radost, punu bol.
Mast je radost, bol je sol,
Dost je zrno, još i pol.
Tako mirno noć prespim,
Zdrav se jutro prebudim. –
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 305.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »