Mate Meršić Miloradić
U zimi
Šimon-Juda snigom duda…
Blizu nam je zima huda,
Huš! za nokte, huš! za vrat.
Sad va peći drv nameći,
Daj i maci bliže leći,
A i pas bi tamo rad.
Cin! sinice čuvarice
Okol škadnja i kamrice
Išću širom ča na grot!
A škrljunci, gladni kljunci,
Gazu smete na vrhunci…
Palčac hukne huš! va plot.
Sraka-baka skokom skaka,
Šćuka s kljunom s blata, s klaka,
Česa kokoš neće već.
Vrepci mali, tati zeli,
Zob va štali bi si krali,
A ne moru ništ doseć.
Vrana stara, črna para,
Krak-kurak! se vani kara,
Sidje doli tisk uz hliv.
Uz pitance, s paše znance,
Smira prik na teple žgance
Ko iz jarca, ko iz pliv.
Heš! bakara, stara para,
Poj, ne čini prascu kvara,
Kraj od hliva, coki, heš!
Poj na polje, dojdi bolje
Na gomilu, kad se kolje,
Onda rovaj, kako ćeš!
Pst! s ležaja zec dohaja,
Jutro rano k vrtu skraja,
Globat kani mladi cip;
Ne po volji, po nevolji,
Glad ga goni, ah, na polji
Skriva sitve ledni črip!
Nam, o brati, peć povrati,
Ča u zimi sunce skrati…
Za stolom je svaki sit!
Mali dari, ča se skvari,
Hitimo je nimoj stvari:
Znajmo ljubit cijeli svit!
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 81-82.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »