Posted on 8 srpnja, 2018 by ivansic
Arsen Dedić – Zamisli – Imagine (John Lennon)
Zamisli
|
Imagine
|
Zamisli nema neba,
To moći ćeš začas.
I kako pakla nema,
Nebesa iznad nas.
I ljude kako žive,
Svi za ovaj dan,
Zamisli svijet bez međa,
Jer nije teško to.
Ne vrijedi da se gine,
Za dobro ni za zlo.
I kako vjera nema,
Svuda vlada mir i svi…
Kažu svi da sam sanjar,
Ali takav si i ti.
Znam da s nama ćeš poći,
Svi na svijetu smo jednaki.
Zamisli nema vlasti,
To nije lako sanjat.
I ljudi da su braća,
I ne znaju za glad.
Zamisli kako sami,
Dijelit ćemo svijet svi
Kažu svi da sam sanjar,
Ali takav si i ti.
Znam da s nama ćeš poći,
Svi na svijetu smo jednaki
|
Imagine there’s no heaven
It’s easy if you try
No hell below us
Above us only sky
Imagine all the people
Living for today
Aha-ah
Imagine there’s no countries
It isn’t hard to do
Nothing to kill or die for
And no religion too
Imagine all the people
Living life in peace
Yoohoo-ooh
You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will be as one
Imagine no possessions
I wonder if you can
No need for greed or hunger
A brotherhood of man
Imagine all the people
Sharing all the world
Yoohoo-ooh
You may say I’m a dreamer
But I’m not the only one
I hope someday you’ll join us
And the world will live as one
|
https://www.youtube.com/watch?v=zdsLNLJUTNk
https://www.youtube.com/watch?v=NoKxRfqHnPg
Filed under: Arsen Dedić, dobra pjesma | Leave a comment »
Posted on 8 srpnja, 2018 by ivansic
Doroteja Zeichmann
vrime ne teče
nego mi gremo kroza nje
vrijeda je mimo
vrime ne teče
nego mi gremo kroza nje
vrijeda je mimo
KT_pjesma na kraju: 2. julija 2018.
Filed under: Doroteja Zeichmann-Lipković, ghrv književnost, pjesma na kraju_KT, pjesma na kraju_KT_2018 | Leave a comment »
Posted on 8 srpnja, 2018 by ivansic
Mate Meršić Miloradić
Sumlja
Veli Jive Bari ženi:
„Konji su mi napreženi,
Muž na sajme neka krene,
Čut novine, zvidjat cijene,
Pojt na krčmu ne zbog vina,
Ne ljenjarit kot dilina,
Neg‘ po skrbi gazit blato!…“
A! A! veli Bare nato.
Veli Bare mužu Jivi:
„Idem k maši molit k Divi,
Z Boga zabit se ne smimo…
Pojt ću k teti grede mimo,
Pitat moram za nauka,
Koliko se zimlje luka…
Mudra rič je već neg’ zlato!…“
E! E! veli Jive nato.
Veli Jakhec elvtárs-Mihi:
„Zač ste smirni, zač ste tihi?
Čemu žvakat črne kunce?
Sve je vaše, zrak i sunce.
Brigi, loze, lapti, polje,
Ča se spita, ča se kolje,
Blago svinjsko i rogato!…“
I! I! veli Miho nato.
Veli Jelka fratru popu:
„Mene majka ne zaklopu,
Ugibam se zlomu grihu,
Projdem kadgod van pod strihu,
Onde dugo ne ostajem,
Dragujem se zi šohajem,
Kot dopušća grčki Plato!…“
O! O! veli frater nato.
Veli kršćan svojoj Vjeri:
„Od krivice me operi,
Daj raskinut vraže mriže,
Daj podnašat rado križe,
Daj mi punu mjeru zdravlja,
Ča me hrani i opravlja,
Polje rodno i bogato!…“
U! U! veli Vjera nato.
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 74.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »
Posted on 8 srpnja, 2018 by ivansic
Mate Meršić Miloradić
Va staru dob…
Va staru dob žeravka nam potane,
Usadja se va dušu mrtvi led,
Ostaju nam va srcu mnoge rane,
A radosti nek mali rukovet.
Zamukne sve, ča slatke ćuti gane,
Optal je, oh, prez sâda mladi cvijet,
Ne vraća se zgubljeni čas s Nirvane1,
Zagrne prah i smet životu slijed!
Ne tužim se na bol i muke žuke,
Ča siloma uradja jalni svit,
Ča je kot je, ča tako mora bit!
Človiče! ti si jad i tvoje ruke,
Kad samohot pripravljaš meč i štuke,
Na braću strah i prah i ekrazit!
________________________
1 Nirvana, polag induške vjere je to na drugom svitu.
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 75.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »
Posted on 8 srpnja, 2018 by ivansic
Mate Meršić Miloradić
Stari danki
„Star sam, star sam…, lice mi je
Jur nabrano kot na plač,
Žar va srci već ne grije,
Živim još, a ne znam zač.
Našim mladim sam na puti,
Bar je oštro kara pop,
Bar se stiskam sam va kuti,
Rivaju me van va grob.
Da se ugnem sinu, snahi,
Gospodarstvo dal sam s ruk,
Sad si rižem kruh va strahi,
Škuro gleda na me vnuk.
Staroj krvi dušak vina
Bi godilo dan po dan;
Ah, bojim se sina prosit,
Groša nimam za duhan.
Pratež mi je poderana,
Zdavno sam ju kupil sam;
Čižme tvrde, stara sana…,
Pojt med ljude me je sram.“
Tužni djede, dost je slaba
Tvoja muka, moraš znat,
Kad pomisliš, kako baba
Držat mora svim hrbat.
Vlašći sin prepušća ženi,
Da čini, čagod će s njum,
Va nju snaha, skot pakleni,
Strilja riči kot dum-dum.
Pozapira sve va stani,
Ar bi stara mogla krast,
Sve pred njom pod ključe srani:
Muku, mliko, jaja, mast.
Drivene su noge, ruke,
Mladoj mora pojt po drv!
Čuvat mora mlade vnuke,
Skače, trza mlada krv.
Veći vnuki se ne maru,
Baba im je nek na smih;
Maćko, vidiš? glej bakaru1…
Badnut ona njih ne smi.
Vidu mladi djela zala,
Ništ ne branu toga njim;
Svaki je kot tvrda skala:
Tup i slip i gluh i nim.
Tvrdo mi je jilo vaše,
Kleca mi poslidnji zub…
Dite vam ostavi kaše,
Pojte jist za peć na klup!
Put i grabe su uz faru,
Njih ne čuva policaj;
Tamo hitu, ča potaru,
Lonce, kokoš, kad je kraj.
To je star človik na seli,
Zlamljen lončić, crkla stvar;
Djelaj, djelaj, a po djeli
Poj va grabu, ar si star!
Ali, ali… znano mi je,
Kakov je na seli red!
Ki ljubavi ne posije,
Nij vridan lkubavi žet!
Znate? Kad ste mladi bili,
Ki ste sada baba, djed,
Isto tako ste činili,
Sada je na vami red!
Znajte pravo ljubit dicu,
Pak ćedu i dica znat,
Ljubit starca i staricu,
Njim va svem poštenja dat.
Mlad si, zmogneš djela veća!
Ali znaš li, kako? zač?
Starim moreš sjest na pleća,
Oni sedlo, ti jahač.
Budmo ada dobri ljudi,
Dajmo starim prvu čast!
Tako će na svakoj grudi
Sâd ljubavi rast i cvast!
_____________________
1 bakara – viška.
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 75-77.
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »