Posted on 14 srpnja, 2018 by ivansic
Klapa Rišpet i Doris Dragović – Jedina jubav moga života
Tvoja lipota pripada svima
a tvoje srce jedino meni
blažen san čovik zato šta mogu
pružiti jubav voljenoj ženi
Od prvog dana pa dok me ima
uvik ću dušo uz tebe bit
jer meni sriće bez tebe nima
vridiš mi više nego svit…
Ti si jedina jubav moga života
moje jedino svitlo, sva moja lipota
ti si princeza iz najlipšeg sna
samo za tebe život bi da…
Ti si jedina jubav moga života
moje jedino svitlo sva moja lipota
ti si anđeo kojeg sam tražila ja
da mi jubav i sriću da…
Filed under: dobra pjesma, Doris Dragović, Klapa Rišpet | Leave a comment »
Posted on 14 srpnja, 2018 by ivansic
Mate Meršić Miloradić
Žetva
Sad je žetva, rodna skrb,
Grabi ruka, riže srp,
Kosa žbrenca, pada klas,
Pota nam je pun obraz,
A na šaka žulj uz žulj,
Dlani tvrdi kot s črepulj!
Jur otcval je modrocvijet,
Pobrala je pčela med,
Na strnji je rukovet,
Rukovet na rukovet,
Bit će snop napunjen vrijed,
Bit križićev dugi red,
Bit će kladnja na pogled,
Bit će kladnja do nebes,…
Hajd, vrepčići, na nju sjest,
Klatit snoplje, ružit klas,
Zemlja hrani nas i vas,
Ča je naše, to je svih,
Tudje šćukat nij već grih! – –
Sunce prži, dan je vruć,…
Hej, prepela, pućpuruć!
Beri zrno na objed,
Jedno, dvi, tri, štire, pet,…
Rekvirirat tudji trud,
Ča nek more skroz na gut!
Gdo će vidit? Gdo će čut?
Gdo te more zvat na sud?
Božji strah? pravična ćut?
Pah! to hiti kraj va kut,
To je skrslo, fuč, kaput!
Daj po stoli Pravim tuć,
Ti si jači; pućpuruć! – –
Fućkat ću nam dojt mašin,
Zibrat zrnje zmed osin,
Bit će sila punih vrić,
Konji ćedu kola vlić,
Vozit teg va kamru, hi!
Kamo štakor zajt ne smi,
Štakor, miš i kompanij,…
Neki ima noge dvi. –
Kad pomlaćen bude snop,
Će si dojt po lukno pop.
Crikva, škola: tvrda kop!
Zvon ne dâ se zgrist va drob!
Ča nam daje pop na dar
Školi, crikvi, uz oltar:
Je za dušu, ne za čmar!
Pop za dušu, mi za drob,
Je po pravom svaku dob! –
Ki nek ji, ne djela ništ,
Ki je nek va snopi miš,
Ki je nek na koži klop,
Ki nek s tujim puni drob,…
Ki ljenari,………
Sliši mu za vrat konop! –
Bog litinju dâ, na nač?
Da pečemo kruh, kolač,
Da držimo pravi red
Jutro, večer; na objed!
Hrž, pšenica, bob i grah,…
Ča urodi, ča mi dâ
Bog na dar za trud i mar:
Tomu sam i gospodar! –
*
* *
Žetva, žetva, rodna skrb!
Grabi ruka, riži srp!
Žbrencaj kosa, padaj klas!…
Pridi, željni mir, med nas!
Sinki, drugi, žnjači, oj!
Vaša žetva boj je, boj,
Koga niti vrag-pozoj,
Potari ga, sveti križ!…
Ah, prez mira sve je ništ! –
Mate Meršić Miloradić, Jačke, Treće izdanje, Knjiga XXVII, Hrvatsko štamparsko društvo, Željezno, 1978, 66-67.
Ki nek s tujim puni drob,…>Ki nek s tudjim puni drob,…
Filed under: ghrv književnost, Mate Meršić Miloradić_1978 | Leave a comment »