Anton Leopold – Stara kuća

Anton Leopold

Stara kuća

Diže se ta kuća davnih dana,

Kot starica, vedra, nasmijana.

Žbucane joj zidi, surobijele,

Kot je platno ko su babe prele.

Mali su obloki, stakla mutna,

Kot su dvoja oka tamnosuzna.

Krov od slame u stoljetnoj slavi,

Je kot astrika na starca glavi.

Na dvorišću ležu žute buče,

Sanjaju od žege, kiše, tuče.

Viri djerma k oblakom visokim,

Visi vidro nad zdencom dibokim.

Pogled k stanju kaže nam kulisu:

Pod slamnatom strihom doli visu

Spletke-kose zlatne kukorice,

Zrnca gusta kot u noć zvjezdice.

Nad krovinom čuči dimnjak suri,

Svoju starodrevnu lulu kuri.

A na njem stražari stara roda

I klepeće himnu svoga roda.

Frakanava, 1959.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 81.