Anton Leopold
Povratak iz daleka
U bijeli dan,
U tamnu noć,
Koracam sâm
Uz zadnju moć.
I išćem ja
Svoj mili dom,
Gde sunce sja,
Gde gasne grom.
Sad išćem slijed,
Ta svitli put,
Uz drvored,
Svoj stari kut.
Ta Gradski Gaj,
Moj sveti dom,
Nezabljen raj
Srdašcu mom.
Još mlad, ne sit,
Iskao sam kruh;
U dalek svit
Me zaveo duh.
Obašao sam
Jur svita pol
U volji plam,
U srcu bol.
Ta tudji svit,
Zglobana kost,
Va vriću mlit
Mi znao nij dost!
Ar gorka stran
Je tudji svit;
Nažuljen dlan
Već ga je sit!
Sad opet ja
Udrio sam put
Stazom morja:
U stari kut.
Povratak moj,
Sazrejan čin:
Dolazi tvoj
Zgubljeni sin!
O pusti sad
Ljubavom svom
Kroz tvoj me prag,
Predragi dom!
O primi me
U zagrljaj,
Prigrli me,
Moj rodni kraj!
Dolazim sad,
Penzionist!
Već nisam mlad,
Polsuha list!
O rodni kraj,
U staru dob
Krov meni daj –
Na kraju grob!
Beč, 1961.
Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 66-67.
Filed under: Anton Leopold_1989, ghrv književnost | Leave a comment »