Anton Leopold – Pjesnička duša

Anton Leopold

Pjesnička duša

Duša pjesnika je tajna, čudna,

Diboko ćutljiva, stalno budna.

A ča u tu dušu zajde nutra,

To ne more iz nje van jur zutra!

To je ljubav, silna ćut diboka,

Iskra, ka ne more van iz oka.

Ljubav, ka ne more van iz srca,

Srce se u jakoj buri brca.

Sudbina me kruto prevarila:

Ona me tužnjaka ostavila.

Ja sam plakao, tužio cijele dane.

Ostale u duši bolne rane.

Ča sam ljubio, to ne morem zabit.

Ja sam hotio za zvijezdami grabit.

Visoko je nebo, firmamenat,

Pomoć ne zna jakost ni talenat.

Tako gasnu dani, ljeta minu.

Život ide s briga va dolinu!

Nova mladost neće već procvasti,

S tom ljubavom ću u zemlju pasti!

Beč, 1986.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 56.

nemore>ne more

za zvjezdami>za zvijezdami

ne će>neće