Anton Leopold – Sanja poezija

Anton Leopold

Sanja poezija

Mnogokrat u slatkoj sanji

Sunce mene grije,

I ja gledam čudovišta

Divne poezije.

Sanja je kot kip života,

Predstavlja bogato

Ča uskrati žitak suri,

Kaže srebro, zlato.

Jedan svitli alej raste,

Šumeća legija,

Gazi vila dugih vlasi –

To je Poezija.

I pjevaju čudne ptice

Kot slavuji pravi.

Rajski kruh nezasitomu,

Napitak ljubavi.

Mjesto Jelke ovde svitlost,

Jedna bijela žena.

Pojava je nadzemaljska,

Cvijećem okružena.

U aleju lišće šumi,

A svitlost se klanja.

Kot dar razočaranomu:

Obasjana sanja.

Beč, 1986.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 53.

Kot slavulji>Kot slavuji