Anton Leopold – S perom svojim…

Anton Leopold

S perom svojim…

U dibini moga srca,

U nemirnoj vrućoj krvi,

Nešto rova i se brca,

Tajanstveno nešto vrvi.

To je želja uzbudljiva,

Neki nagon, jak i velik,

Ki iz tajne iskre riva,

Kot kad netko kuje čelik.

Jedno svojstvo, ko je snažno,

To je: Zov, da pišem pjesmu!

Pero, ko je ruki vaćno –

Te se ćuti sakrit ne smu!

Drugo je pak: Ljubav silna

Prema rodu, selu svomu;

Cvijetka nježna i umilna,

Ka me svenek zove k domu.

S perom svojim oboružen

Šećem se ja po naravi,

Nadahnućem zaokružen

Pjevam pjesme Frakanavi.

Ča god kaže selo malo,

Polje, loze, stanje, ljude,

Je kot kaplja s pera palo –

S toga neka pjesma bude!

Pjesme pjevat nije mučan

Posao, kada u tom jesam…

Ako i nis više učan,

Ipak pletem djundje pjesam.

Moja želja ovde prosi:

Čuvajte mi pjesme moje!

Budućnost je neka nosi,

Sije je u novo polje!

Frakanava, juli 1977.

kod pilja Marije

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 50-51.

kod Marijinog pilja

Čagod> Ča god