File Sedenik – Moje rodno selo

File Sedenik

Moje rodno selo

Moje rodno selo drago,

   Hiže slamom pokrite,

V toj dolini meni tako

   Vi premilo ležite.

Svih palačev sjaj i gizdost,

   Sve zmoljane kitice

Ne moru dat tu običnost,

   Ku tebi te hižice.

Blizu tebe „Cerje“ brižić,

   Koga mnogi cer kiti,

K tomu se ta tvoj potočić

   Otako zna militi.

Nij na zemlji mjesto nijedno,

   Tako krasno ko b‘ bilo,

I se meni, selo rodno,

   Neg ti lipše vidilo!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 44.

Anton Leopold – Materinski jezik

Anton Leopold

Materinski jezik

Svega svita dijamanti,

Svi rubini i briljanti,

Svitlo srebro, sjano zlato

I banknotov cijelo jato –

Poštenjaku ne smi biti

Cijena, zu ku će prodati

Sveti mu jezik vlastiti;

Koga mu je vlašća mati

Jur u zipku položila,

Govorit ga naučila.

Ta jezik od majke jerban,

Dičjim jekom dalje vježban,

Sjaj je zlati, najsvitliji,

Kinč je najdragocjeniji!

Zato vridan bud človik:

Ljubi nad sve svoj jezik!

Ljubi jerbinstvo od majke,

Pjesmu majke od zibajke!

Neka bude krik tvoj prvi

I poslidnji dah i krik,

Krik rodjen iz vlašće krvi:

Glas uzvišen – naš jezik!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 45.

Lach Stjepan – Više od ljubavi

Sreća, sreća nosi ime tvoje

ljubav, kao doručak za dvoje

hrabrost je svima reći da te volim

život, kad nisi tu ne postoji.

Nismo jedno drugo našli lako

zato ruka ruku stišće jako

život vrijedi dok pored mene stojiš

ljubav daješ, malo uzimaš, ne brojiš.

Pogledom ispisuješ zidove moje sobe

tvoje misli crtaju topli dom za dvoje

rukama sad grliš me kao da sam sve što imaš

više od ljubavi ovo je – mog života plima.

Suze, s tobom to su suze sreće

rane, tvoji dodiri ih liječe

brige, više nitko ih ne broji

život, kad nisi tu ne postoji.

Nismo jedno drugo našli lako

zato ruka ruku stišće jako

život vrijedi dok pored mene stojiš

ljubav daješ, malo uzimaš, ne brojiš.

Ref.

Pogledom ispisuješ zidove moje sobe

tvoje misli crtaju topli dom za dvoje

rukama sad grliš me kao da sam sve što imaš

više od ljubavi ovo je – mog života plima.

https://www.youtube.com/watch?v=IonoJvpUAf8

Nela – Nauči me ploviti

Mislima grlim te

kao more obale

Noćima sanjam te

kao mornar brodove

Potraži me po zvijezdama

moreplovac mog si sna

Nema me na mapama

slušaj glas koji doziva:

Nauči me ploviti

ko’ jedro ću dušu otvoriti

Odvedi me, pokaži mi

što kriju dubine tvoje ljubavi

Kroz maglu pronađi kopno

nakon dugo traganja,

pozovi me da idem s tobom

morem nadanja.

„Wenn Du ein Schiff bauen willst, dann trommle nicht Männer zusammen um Holz zu beschaffen, Aufgaben zu vergeben und die Arbeit einzuteilen, sondern lehre die Männer die Sehnsucht nach dem weiten, endlosen Meer.“

Antoine de Saint-Exupery (Werk: Die Stadt in der Wüste / Citadelle)

Ein Schiff, das im Hafen liegt, ist sicher. Aber dafür sind Schiffe nicht gebaut.

„A ship in a harbour is safe, but that is not what ships are built for.“

(William Shedd)

Domenica – Nema te svit

Kad sve ovo malo laška kad se glava o’ladi

život proleti ka’ maska pitat’ ću se di si ti

Vrime mi je za poletit’ sad je život najbolji

al’ sa sobom moram sredit’ di u svemu tom si ti

uh

Zato moram natenane natenane s tobom ja

dvi, tri riči sad razminit’ pa da vidim di smo sad

Ako me, ako me, ako me ne voliš ti

ako se, ako se, ako se tako namisti

Za mene, za mene, za mene drugog neće nikad bit’

jer nema te, nema te, nema te, nema te svit

Nema toga, strpljen spašen čekanje za druge je

bilo bi mi puno lakše da se sitiš nazvat’ me

Da se pojaviš na dvoru kad se lito pozlati

pa da ne znam je li meni došlo sunce ili ti

Zato moram natenane natenane s tobom ja

dvi, tri riči sad razminit’ pa da vidim di smo sad

Ref.

More se u srcu diže uvik kad mi pridješ bliže

kad mi pridješ bliže

Jer ja ne mogu čekat’ više život mi za vratom diše

Ref. 2x

Vrime mi je za poletit’ sad je život najbolji

al’ sa sobom moram sredit’ di u svemu tom si ti

kor IR

https://www.youtube.com/watch?v=FDCUS69mH0M

https://tekstovi.net/2,4718,58908.html

natenane: nasamo, bez svjedoka;

prenosno: polako, mirno, bez žurbe, bez uzbušivanja, detaljno (tur.)

Mate Miloradić – Naš jezik

Mate Miloradić

Naš jezik

Naš jezik, kroz vijeke star,

Je mudrosti pun ormar;

Da ti pamet ta jezik

I prez škole i prez knjig!

Glete, to je, ča željim

S jačkami pokazat svim:

Prost živari naš jezik,

Sam, prez škole i prez knjig,

Pak si još zajačit znam,

Da me nij pred svitom sram!

Znam mudrosti zreć po njem,

Ča va mudri knjiga štem!

Ta jezik bi rad zatrt?!

To je zlo i grih na smrt!

Je kulturi lomit vrat,

Je oltare rušit, žgat!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 45.

Linkovi:

https://ivansic.wordpress.com/2018/09/27/mate-miloradic-nas-jezik-unsere-sprache/

https://ivansic.wordpress.com/2018/05/25/mate-mersic-miloradic-nas-jezik-2/

Jožef Pajrić – Roditelji

Jožef Pajrić

Roditelji

Moj otac i mati

Skrbu se po danu,

Da mi moru dati

Opravu i hranu.

Zato ću marljiv bit,

Uvijek nje poslušat –

I nigda ne zabit

Bogu nje izručat.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 45.

Anton Leopold – Zora

Anton Leopold

Zora

Oj kade si, zora zlata?

Stalna želja nas Hrvata!

Ukaži nam tvoje lice,

K nam protegni zlatne žice!

U hrvatske svako srce

Sipni jedno žarko zrnce,

U njem zbudi duh zaspani,

Nove snage nam nadahni!

Daj nam moći čudnovite,

Nade jake, duhovite,

Pute čvršće nego kamen,

Slijede žarke kot je plamen!

Probudi se, narod bratski,

Zeleni se, hrast hrvatski!

Cvići dalje u svitlosti

I ne boj se budućnosti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 46.

Dometar Lemperg – Stara kuća

Dometar Lemperg

Stara kuća

Stara kuća i kalupa,

Pokira te slama, župa,

Grbave su stijene, s blata –

Ipak si mi kuća zlata.

Zgledaš mala i uboga;

A meni si ča dragoga!

Kako gnjazdo ljubi ptica,

Tako ljubim te, kućica.

Mjesto zipke si mi bila,

Gdje me j‘ majka odgojila,

I zaviće si mi dala –

Ti uboga kuća mala.

Lipe grade i palače

Ne bih mogao ljubit jače;

V srcu budeš mi ostala

Ti, jur stara kuća mala!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 46.

Vladimir Vuković – Rana jesen

Vladimir Vuković: Rana jesen

KT_pjesma na kraju_23. septembra 2019.

zrno poezije

https://ivansic.wordpress.com/2017/09/26/vladimir-vukovic-rana-jesen/

muzika: Kroatarantata