Franjo Sučić
Daleko u tudjoj zemlji…
Daleko u tudjoj zemlji
Grobak leži zaostavljen,
Travica mu cvijet jedini,
Brezov križ na njem postavljen.
Pokraj njega hrast zeleni
Širi svoje jako kiće;
Nisu li to majke ruke?
Sirote slatko zaviće!
Kad na večer sunce zajde
I na vjetru šušnji lišće;
Nij li glas to jedne majke,
Ka si sinka svoga išće?
Kad u mladom ranom jutru
Rosa se na suncu blista;
Nisu li to majke suze,
Nij li suza s rosom ista?
Daleko u tudjoj zemlji
Grobak leži zaostavljen…
Zbogom, sinak preljubljeni,
Ne ćeš od nas bit pozabljen!
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 33.
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: Feri Sučić, ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967 | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 