Jožef Pajrić
Srce moje, budi jako!
Budi jako, srce moje,
Nosi tiho brige svoje!
Misli, došla da j‘ od Boga
Bol i žalost žitka tvoga;
Neizbrojne bar suzice
Moču stalno tvoje lice;
Ako te j’ dosegla tuga,
Budi jak i strpljen sluga!
Podaj se, ar volja Boga
Začin bit će žitka tvoga.
Bol i tuga dojde lako:
Srce moje, budi jako!
Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 20.
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: ghrv književnost, Gradišćanski hrvatski gaj_1967, Jožef Pajrić | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 