Dometar Linzer
Kriza i teta Liza (1932.)
Dobro ti se smiju ljudi!
Mislu, da je samo šala
Ili ti se malo bludi,
Ako imaš… ideala.
Zdvaja, jauče teta Liza:
„Nij na cukor nit na kavu!
Ko ne mine ova kriza,
Prodat hte nam zadnju kravu!
Prodat na ‘ne potepuhe,
Prema siromaštvu gluhe;
Za varoške požeruhe,
Da nadenu si trbuhe!“…
Teta Liza, vidit ćete,
Da će nikad bolje biti,
Ko se človik čar do pete
Ne bude htil prominiti!
Dok nas peljat ne prestanu
Oni pinez-požrnjaki,
Čiju dušu vrazi hranu:
Egoiste, sebičnjaki!
S punim čmarom, još se boji,
Viče: „Meni žalož bolji!
Prviji su žepi moji!“…
A ti? – Crkni va nevolji!…
Zignat ‘voga vraga s duše,
Valja, moja teta Liza!
Nestat će va mošnji suše,
Projt će onda i ta kriza!
To je: Imat ideale! –
A ti tako dobar budi!
Povij svitu prez vse šale,
Kako se sad komu bludi! – –
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 61.
Dometar Linzer
audio: HN blog
Filed under: Dometar Linzer, ghrv književnost, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | 1 Comment »