Petar Tažky o domovini

Petar Tažky: Ferije na Dobrom Polju (Domovina)

KT_književni tekst na kraju_11. maja 2020.

Čitao je Tome Janković (Hrvatski Jandrof).

Petar Tažky je po prvi stupio na scenu kot gradišćanskohrvatski pisac 1993. ljeta, kad je dobio drugo mjesto književnoga naticanja Ignac Horvat 1993. ljeta. Osnovnu školu i gmnaziju je pohadjao u Požonu. Završio je študij hrvatskoga i nimškoga jezika na sveučilišći u Požonu i Halle-u. 51-ljetni je član Društva hrvatskih književnikov i objavljuje pjesme, pripovitke i eseje u različni hrvatski i slovački časopisi. U emisije se bazi krizom zbog koronavirusa.

Sedmi koronarazgovor. Gost je pisac Petar Tažky, rodjen u Požonu, u Slovačkoj. Živi u Hrvatskom Grobu.

Petar Tažky, Ferije na Dobrom Polju, 1995. ODLOMAK: Domovina. Ča je domovina? (Književno naticanje Ignac Horvat 1993., druga nagrada).

I takovi smo bili, HŠtD, 2004.

Pisanje je medicina za vlašću dušu.

Ča je važno u životu? Zdravlje, srićna obitelj, zadovoljstvo u žitku i spasenje duše (to su rekli starji i staristarji).

Slovačka je dostala novu Vladu za vrime koronakrize. Mjere su postale još strože. Hrvatski Grob je na granici trih kotarov. Stanovniki Hrvatskoga Groba nisu smili putovati u dva susjedna sela jer nisu smili napustiti svoj kotar. U blizini su tri kotari.

Bosanski pisac Dževad Karahasan je dobitnik Goetheove nagrade 2020. Grad Frankfurt ju dodjeljuje svako treto ljeto (50.000 eura, dodjela je 28. 8. 2020, na rodjendan JWG-a). Gradi moste med vjerami i je europski pisac.

glazba: Basbaritenori (Okolo Ivanjca), Tamburaši iz Slovačke (Čunovski bećari, medley), Črni kos (Bidno), Ibrica Jusić (Razbolje se šimšir list), Tamara Obrovac (Haji beli haj; Uspavanka).

KORONA-KNJIŽEVNOST AUDIO: 

audio: HN blog

Ivan Brezović – Skroz po medji…

Ivan Brezović

Skroz po medji…

Skroz je, skroz po medji cval

Škuročrljen divlji mak. –

On zamišljen ga je bral,

Kot nje dar – ljubavi znak.

Skroz je, skroz po medji cval

Krotko-plašljiv modrocvijet;

Med žar-mak ga j‘ on vezal –

Nje vjernosti zalog svet!…

Skroz je, skroz ‘no neba kraj,

Sad iz srebra, sada zlat.

A on njoj napravlja raj,

Zlatne grade, gde hte stat!…

‘Vo i to razmišlja on,

Med žar-mak se leže tam,

Dok ga ne zaziblje zvon –

Iz sna opet nek u san.

Ah, kad se on prene pak,

Vene vjernost – modrocvijet!

Vetar je otpuhnul mak:

Gol je žbričak, pust je gled! – –

Vreda na tla, k nebu vred

Kot betežan gleda on:

Pitaš, zač je tako bled? –

Pitaj nujno zvučni zvon!…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 59.