Romana Schweiger-Domnanović: Umirl

Romana Schweiger-Domnanović: Umirl

KT_pjesma na kraju_18. maja 2020.

Čitala je RSD (Šuševo).

Romana Schweiger-Domnanović iz Gerištofa se kot umjetnica izražava u dvi šparta, u slikarstvu i pjesničtvu. Absolvirala je koleg za tekstilni dizajn u Beču prije nego je na troja ljeta prošla na študij u grad Derby u Engleskoj, kade je stekla akademsku titulu Mastera umjetnosti. Medjutim jur sedam ljet djela u tradicijskom poduzeću za posteljinu i stolno rublje Zur Schwäbischen Jungfrau u prvom kotaru Beča. Kad uz obaveze kot majka dvoljetne kćere još najde vrimena rado piše pjesme na nimškom i hrvatskom jeziku. Svoja razmišljanja o korona-krizi nam je poslala iz Šuševa, kade živi sa svojom familijom.

Miro Gavran: Die Puppe/Lutka, Theatercenter Forum, Wien 9, Die Theaterküche, planiraju 10 predstava, 13.-14. 11. 2020, Zabranjeno smijanje/Lachen verboten (2018.), YouTube, Theater Gavran, Zagreb, djela: prijevod na 38 jezika.

Tamara Obrovac: diskografija

https://www.tamaraobrovac.com/hr/diskografija/

 

glazba:

ftm-trio (Ejlipeli)

Tamara Obrovac (Sve pasiva, All fades away, 2003.)

Oliver (Sve bi dao za nju)

Tedi Spalato (Lipote gladan ljubavi žedan)

Rade Šerbedžija (Imam pjesmu za tebe)

 

Romana Schweiger-Domnanović

Umirl

 

Nemir nije mir

Miroslav slavimo mir

Mir kod nas mir i s vami

Mirovina Mirko i ja

Mirijam njam njam

Miris jila

Mir i nemir

Svit je umirl

transkribirao IR

umrijeti/umriti, umrem, umro (umirl, umrl)

umirati, umirem

… blinuti iz svakidanjega žitka (bijeg)

… bojimo se da dojde opet u jeseni slap (val virusa)

 

Ivan Blažević – Veselije

Ivan Blažević

Veselije

Da pišem ča veselije,

Da tugu nam vsu ubije?…

Nažgem lulu i zaspim,

Gledam žitak nek kroz dim…

Vidim dobre čase zlate,

Delat, tržit vse Hrvate.

Na granici nij financa.

A mladina kolo tanca.

Lipa naša domovina

Rodi blaga, tega, vina.

Nigdo nigdir nij prez dela,

Nikomu nij prazna zdela.

Bečanu već ništ nij krivo,

Uz bendžiner pije pivo.

A Hrvati su Šoproni

Na sajmi s teškimi konji.

Unda, Koljnof, druga sela

Su po svitu svoj put zela.

I ne muti već človika

Ta stranačka politika!

Vsako lice j’ kot pun misec,

Tuga na njem ne sidi već.

Skrb na čelo već ne ore

Škure brazde i nabore…

Tako gledam to vse kroz dim,

Vsim od srca tako željim!…

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 50.

tugu nam svu

sve Hrvate

svako lice

to sve

svim

bendžiner (?)