Anton Leopold – Divlji zapad

Anton Leopold

Divlji zapad

Črljene planine,

Na nji suhi vjetri,

Kroz žute prerije

Ginu kilometri.

Vodopadi šumu

U dibine črne,

A kaktusi brusu

U prašini trne.

Bivoli u bigu,

A kopita tutnju.

Medvid grizli ruje

I prekine šutnju.

Indijanci gradu

Šator piramide.

Kauboji nalažu,

Plamen k nebu ide.

Pak se pije viski

U konobe hladu.

A sunce zahaja

Na divljem zapadu.

Beč, 1993.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 91.

grizli – kanadski medvid

konoba – krčmica; Kneipe

Anton Leopold – Stari orih

Anton Leopold

Stari orih

Jedan orih stari

U Varošu svecev,

Kad je vino žari,

Je on oslon tecev.

Ovde su rastoki,

Ognjene laterne,

Rumeni potoki

I vinske gušterne.

Do polnoći kasne

Muži mulatuju.

I uz jačke glasne

K orihu šetuju.

Ter se potpiraju,

Čekaju na TAXI,

Uz tampus pjevaju:

„Stari orih, jak si!“

Beč, oktobar 1993.

(Varoš svecev – Heiligenstadt)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 91.

gušterna – zdenac

jačka – pjevana pjesma

Anton Leopold – Pjevač ljubavi

Anton Leopold

Pjevač ljubavi

Koliko ja spjevao jesam,

Ljubav rasla prik logije.

Ovde bilo bi i pjesam

Za knjige antologije!

Morebit kod mene ima

Riči ke su po svom čudne;

Nisu prazni oblak dima,

Nego zvijezde, tajne, budne.

Ljubav nešto velikoga,

Grana dobra i pitomna,

Stvorena za sve od Boga

Jur nasred paradižoma.

Bog je ljubav, on ju diže,

Da nadraste ča je nisko.

Človik vjernost si pristiže.

Ljubav sunce k nebu blisko!

Beč, 1991.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 92.

paradižom – rajski vrt

Anton Leopold – U zori

Anton Leopold

U zori

Žarka zora puca,

Bijeli dan svitluca,

Sunce plazni van.

Zbudim se jur rano,

Friško i zispano,

Sunce nosi dan.

Evo prvo sunce,

Raste nad vrhunce,

Smijucka se žar.

Ti si sunce isto,

Rumeno i čisto,

Za me velik dar!

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 92.

Anton Leopold – U ljubavi kroz ljeto

Anton Leopold

U ljubavi kroz ljeto

Protuliće se zbudilo,

Oživio gaj zeleni…

Ti si moje dite milo,

Protulićni cvijet ljubljeni!

Ljetno sunce peče vruće,

Vjetrić ziblje klasje zlato…

Ti si sunce moje kuće,

Stablo rodno i bogato!

U jeseni gora vinska

Rodi ono vino rujno…

Ti si pjesma domovinska,

Šare loze kiće bujno!

Zima nije svenek mrzla,

Ljubav, to je tepla žica…

Ti si roža, tepla, vrla,

Za me svitla pahuljica!

Protuliće s rožicami,

Ljeto s klasjem, jesen kasna,

Bijela zima s pahuljami –

Svaka dob uz ljubav krasna!

Frakanava, 1990.

(Napisano na Novo ljeto 1990.)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 92.

Anton Leopold – Mlada zora

Anton Leopold

Mlada zora

Po lužića stazi

Noćna vila gazi,

Kot pahulja bijela,

Od lakoga tijela.

U ruki joj svitla

Baklja, ku je digla,

Žarak plamen pleše,

Žive iskre kreše.

Vila je kot svića,

Dojde iz lužića,

Onde žena skrsne,

Živa iskra frkne.

Cijeli vijenac iskar,

Kot potočić bistar

U jutro žubori,

Živahno govori:

Evo zora zlata,

Ufanjem bogata,

Zvijezde će ostresti

Svitlost k nam donesti!

Evo zlata zora,

Kot laterna zgora,

Kot jabuka glatka,

Kot jagoda slatka.

Človik niti ne zna,

Kako je ljubazna –

Kako veličajno

Zdravo jutro sjajno!

O koliko sriće!

Od baklje su sviće,

Svitlost dobe ove

Vrt ki se „dan“ zove!

Frakanava, juli 1993.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 93.

Andi Novosel – Koliko dugovanj

Andi Novosel: Koliko dugovanj (AN)

KT_pjesma na kraju_25. januara 2021.

Andi Novosel je umro pred jednim ljetom.

https://ivansic.wordpress.com/2014/05/08/andi-novosel-koliko-dugovanj/

Lani u oktobru je UNESCO proširio zapis nematerijalnoga kulturnoga jerba iz Austrije za devet novih elementov. Po prvi put su u dokumentaciju zapisali i navadu Gradišćanskih Hrvatov, i to svadbu u Stinjaki. Potribovala i konačno dostignula je to Kulturna inicijativa Stinjaki.

Pred 100 ljeti zaključen zakon za Gradišće:

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3086738/

Povijest Gradišća od samih početkov:

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

4. epizoda/serija: Nesrićno preuzimanje i teške bitke

Umrla je Truda Stamać (prevoditeljica):

Cijenjena prevoditaljica iz nimškoga jezika na hrvatski, književna urednica, član Društva hrvatskih prevoditeljev, sekretarica kulture u Hrvatskom veleposlanstvu u Beču, napisala svetačni spis Od utorka do utorka (Kulturni forum, Zagreb, Robert Sučić…).

Prevodila je ključna djela ovih književnikov: Hermann Broch, Georg Büchner, Hermann Hesse, Thomas Bernhard, Karl-Markus Gauss, Hans Küng, Georg Trakl; Ante Stamać i ona: Günter Grass, Rainer Maria Rilke, Friedrich Schiller.

https://de.wikipedia.org/wiki/Truda_Stama%C4%87

glazba: Basbaritenori (Okolo Ivanjca, Sve bi dao za nju/Oliver, Gusla mi se j‘ potrla/Bruji, Ti/Tambećari)

Anton Leopold – Ljubav

Anton Leopold

Ljubav

Kroz sunce, kroz kišu,

U vjetru i buri,

I magle gde dišu,

Uz svitlost, pri škuri –

Za nečim on biži,

Koč dalji, koč bliži,

To ljubav je vruća,

Kot baklja goruća.

U žitku nij lako,

U svagde nij sriće,

Bar ljubav žge jako,

Cvijet svaki ne cviće.

No čežnja slap brca,

Od srca do srca.

A ljubav potpuna

Je žitka koruna!

U žitku različnom

Strovaši cvijet, lišće,

Na putu svom dičnom

Zaviće si išće.

Po nebu rodjena:

Uz muža je žena.

To ljubav potpuna,

Života koruna!

Frakanava, 1991.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 94.

Anton Leopold – Rože

Anton Leopold

Rože

Pokraj morja mlad mladić

Čeka, zaljubljeni ptić,

Drži v ruki buket rož,

Nestrpljen je – riže nož.

Lipotica došla nij!

Morje puno melodij,

Vidi, da je tužan on,

Srce skače mu kot zvon.

On stoji kot s kosti stup,

Misli mu kot pijeska kup,

Drži v ruki rož svežnjić

Na nje padne oblačić.

On u vodu hiti je –

I pomiša je morje,

Voda šumi, kaže još

Rumen val črljenih rož.

Trogir, 1984.

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 94.

Anton Leopold – Zora ljubavi

Anton Leopold

Zora ljubavi

Jutro rano još u zori

Idem prema kolodvoru,

Putovati u Beč gori,

Nosit sobom blisk i zoru.

Ja divojku bistru sretnem,

Blondinka kot zora svitla,

„Dobro jutro!“ tiho reknem,

„Dobro jutro!“ mi namigla.

Na njoj prhlja kljat rumeni,

I bijelu se noge lipe,

Trpko gazu po kameni,

Pjesma zbudja bistre hipe.

I zablisnu modre oči,

Kot danica, zvijezda jutra,

Blagi smišak se rastoči,

Kot da vince lije putra.

Lepršaju bujni vlasi,

Ke oziblje vjetrić rani,

Žutkasti kot zreli klasi,

Zlatnim suncem obasjani.

Evo jedna živa zora,

Sunce jutra ko me prati

Do peronov kolodvora –

Ko će mi još nešto dati.

A to more ljubav biti,

Čaša piva i napitka.

Sanja ka me nadom kiti,

Ljubav tajna, zora žitka!

Novo Mjesto, 1993.

(Pri putovanju vlakom)

Anton Leopold, Svitli kolobar, hkdc, Željezno, 1995, 95.

kljat – haljina; Kleid