Anton Leopold
Sabara
Mriju nam na jugu sela,
Tako je i u Vlahiji!
Nimčarija mriže splela,
Puti doli sve nagliji!
Ovo mogao sam opazit
U Sabari kod Vincjeta,
Po hrvatskoj zemlji gazit,
Ka je tudjim jur načeta!
Hrvatski sam pitao ljude,
Nimški mi odgovorili!
Što će zrast iz ove grude?
Potok tudjim šaptom cvili!
Crikvica na rubu mala,
Cijelo selo kot je vrtljac.
Rič hrvatska ka još pala,
Stišće se u zadnji kutljac!
Sve je ovde ugroženo,
Hrvatstvo im vrba stara!
Svitlo napol ugašeno,
Jur izgara luč Sabara!
Nigdor neće pojt zbudjati,
Niti oni čvrsti „Južni“,
„Koji“ ćedu kreketati,
A bit ne hte niti tužni?
U jeseni sve golije
Sabara, ta šari vrt.
Mrije nešto u Vlahiji,
Cinklen plače neka smrt!
Sabara – Veliki Petarštof, 1992.
Anton Leopold, Sunce domovine, hkdc, Željezno, 1996, 66.
Zuberbach
https://de.wikipedia.org/wiki/Zuberbach
https://www.weiden-rechnitz.at/cms/index.php/ortsteile/zuberbach-sabara.html
Filed under: Anton Leopold_1996, ghrv književnost | Leave a comment »