Posted on 18 travnja, 2022 by ivansic
Posted on 18 travnja, 2022 by ivansic
Posted on 18 travnja, 2022 by ivansic
Posted on 18 travnja, 2022 by ivansic
Anton Leopold
Domoljub
Velik sam ljubitelj domovine,
I prirode, domaće krajine.
Svaki pedanj zemlje ovde ljubim,
To u srcu i u duši ćutim.
Željim imat domak Frakanavi,
Tihi stanić negde u Brkavi.
Minjanje u žitku svom imati,
Tiho djelat, pjesmice pjevati.
U svom domu proživljavat vrime,
Cvjetne dane ljeta, bijele zime.
U tišini, u skromnosti živit,
Iskat dobro, lipoti se divit.
Malo šetat kroz široko polje,
I uživat, miran, dobre volje…
Gledati ću zlatu zoru jutra,
Plavo nebo od danas u zutra,
I rumeno predvečernje sunce,
Kada gasne, pada za vrhunce;
Tamne noći svojom črnom mrižom,
Misec, zvijezde nad domaćom hižom…
Proživljavat skrito srićnu radost,
Kot da bi se digla nova mladost.
Vidit slike, davno ugašene,
Kot s oblakov najper donešene;
Kita cvijeta, dična i vesela,
Svitla djundja dignuta s pepela…
Takov život, to će lipo biti,
Mir uživat, blago se ćutiti.
Kot maslačka lampuš tih u travi
Snivat sanje propale ljubavi.
Iz dibine ćuti nešto vadit,
U gredicu svoga vrta sadit.
Pjevat pjesme, pisat pripovjesti,
Gazit selom na domaćoj cesti;
Sastat svoje, dilit ljubav bratsku,
Ljubit dom i svoju rič hrvatsku!
Frakanava, 1978.
Anton Leopold, Sunce domovine, hkdc, Željezno, 1996, 5.
pripovijesti
Filed under: Anton Leopold_1996, ghrv književnost | Leave a comment »